Novi blog, nova facebook stranica pridružite se ne samo kao
čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje, komentirajte...
P.S. Još da napomenem i to da sam kraj sv. Mijovila također dočekao umoran a usput sam cugnuo i koje pivce pa se stoga nisam usudio sjesti za volan već sam još jednu noć proveo u auto-sobi rekoh sam sebi kad sam izdržao dvije onda mogu i treću.
No i treća noć odmora je bila sve drugo osim odmora. osim bučne mladosti koja je u blizini moje auto-sobe imala ljubavne izlive, ali bilo je tu i rigoleta, a onda se odnekud pojavio diplar s mišinom (nije Maovički pridsidnik) koji je po cijeli dan diplio po Trilju i Triljskim kafićima i gostionama i onda je doteturao jedva stojeći na nogama do moje auto-sobe pušući u mišinu i ne znajući da sam unutra. ali očito je i mišina bila na izmaku snaga, pa ju je on onako pijan popravljajući i pušući u nju svako malo. A onda kad se je konačno odteturao dalje počme me hvatati san kad eto ti i vatrogasaca sa svojim šmrkovima, jer je netko izazvao požar u obližnjem kontejneru. Da to i nije bilo tako bezazleno svjedočit može jedno vozilo koje je bilo odmah do zapaljenog kontejnera i da nije bilo vatrogasaca koji su ga polijevali dok su gasili kontejner moglo je biti svašta. A ja onako iz auta ćirim nesmim se pomaknuti iz straha da nebi mene optužili za požar ni kriva ni dužna.
I kad se konačno sve smirilo opet se odnekud uvukao komarac, ali i neka nesnosna vrućina. I tako prođe još jedna besana noć, ali dođe i kraj mom pisanju
DO SLJEDEĆEG JAVLJANJA IZ VRLIKE DOBRO MI STOJTE
PRATITE OVAJ BLOG I FACEBOOK STRANICU I DALJE (NADAM SE I U VEĆEM BROJU)
Središnji događaj Cetinske krajine proteklog vikenda bila je tradicionalna fešta Svetog Mihovila u Trilju.
Stoljetna tradicija koja se u Trilju slavi na dan svetog Mihovila ( u narodu je uobičajena poštapalica Mijovil) koji pada na 29. rujna, no za Triljane pripreme za feštu počinju znatno ranije.
Pisac ovih redaka tj Ja je također bio dio ove svečanosti naravno s ciljem da bih izvukao koju kunu iz i onako ispražnjenih džepova Triljana i njihovih gostiju . I naravno i ja sam se za ovu svetkovinu morao pripremiti ranije. Rezervacija mjesta, izbor proizvoda namjenjenih prodaji i sl.
Ja sam se u Trilju naštelijo već u četvrtak u popodnevnim satima da bih uhvatio parking mjesto za svoje auto što bliže mjestu postavljanja štanda. U Trilju sam se osjećao kao turist jer sam u njemu proveo 3 noći i 2 dana neprekidno samo što nisam noći provodio u jedinom Triljskom hotelu već je moj ležaj bio limeni ljubimac na 4 točka. I naravno svoj boravak sam iskoristio da bih svoje dojmove podijelo s vama.
I kako sam već rekao u Trilj sam stigao još u četvrtak u popodnevnim satima i parkirao vozilo uz sam tok rijeke Cetine.
Čim sam izišao iz auta dočekao me je nepodnošljivi smrad a uzrok tog smrada je kanalizacija (na slici desno označena strelicom) koja 50-ak metara uzvodno od Triljskog mosta utiče u Cetinu, a kako je ujedno i vodostaj rijeke zbog dugotrajne suše snižen tim smrad dolazi do izražaja još više. Blago ti se onima nizvodno
No ostavimo se mi smrada neka za to brinu oni koji su za to i nadležni, a mi se vratimo onome zbog čega je Trilj postao centar svita ovog vikenda.
Nakon što sam već u četvrtak postavio svoj štand pošao sam na počinak uz saznanje da me već sutra čeka naporan dan. No komarci su se pobrinuli da mi ta prva noć ne prođe onako kako sam očekivao. Jedan se komarac (a kraj Cetine ih ima u izobilju) nekako uvukao u moju auto-sobu i cilu noć mi nije dao mira: grize, zuji, upališ svitlo komarca nigdi ugasiš svitlo evo njega opet i tako cilu noć nisam sve skupa spavao pola sata i to po običaju zaspeš onda kad je vrime ustajanju.
I tako osvanu i petak dan uoči Svetog Mijovila. Oni koji su u Trilj došli s ciljem da uberu koju kunu već ranom zorom pripremaju svoje štandove da bi na vrime dočekali one koji se bude malo kasnije. A od ponude na štandovima nema toga što nije nedostajalo.
Kakva bi to fešta bila kad na njoj nebi bili izloženi starinski proizvodi poput bakrenih posuda, peka....
....proizvoda nastalih iz ruku naših baka. cijena ovih zobnica je bila 400 kn.
A nije nedostajalo ni delicija s ražnja koja su se pekla na više mjesta istodobno, no usprkos recesiji i plitkim džepovima satara je nemilosrdno komadala odojčiće, janjčiće...
...a cijena prava sitnica: 100 kn za odojak i 180 za janjetinu.
No i tu triba biti oprezan jer nećete za istu cijenu dobiti jedanak zamotak. Naime neki prodavači će vam u kilo pečenog uračunati djelove glave, a kod nekih se nudila glava odvojena od ostatka tijela a cijena npr glave odojka je bila 30 kn po komadu ako ste pri tome kupili veću količinu mesa mogli ste glavu dobiti i za manji iznos.
A na ovakvim feštama nezamislivo je da ne zateknete i miris uštipaka koji su se nudili na više mjesta po već pomalo standardnoj cjeni od 5 kuna po komadu usprkos većem PDV-u i porezima.
Pa tako ste se mogli osladiti uštipcima Sinjskim, Otočkim, Bitelićkim (slika desno)....
...ali i Vrlički uštipak nastao iz ruku naše Eme nije promakao objektivu mog foto aparata. A ovim se putem ujedno i zahvaljujem našoj Emi koja me je počastila škartacom ove delicije.
I tako smo pomalo i stigli do kraja petka. A ja sam ga dočekao doslovice padajući s nogu jer zbog ne prospavane prethodne noći noge nisam ni osjećao i kad sam se konačno dočepao svoje "auto-sobe" zaspao sam kao klada i moglo bi me napasti čitava vojska komaraca džabe bi im bilo ja ih ne bi opazo. Noć mi je protekla u trenu a osjećao sam se kao da spavam u hotelu s pet zvjezdica (k'o top).
I tako dođosmo i do subote i dana za kojeg Triljani i žive 29. rujan dan svetog Mijovila. Za nas prodavače dan (ili bolje rečeno zora) opet počinje na isti način, jutarnja kavica, opskrba jelom i pićem (sokovi, pivo, vino...a nekima je bila dovoljna i voda a takve duboko žalim) da bi se moglo izgurati još jedan dan. Nakon toga slijedi slaganje štandova.
A onda pored nas prodefiliraše Triljske mažoretkinje, one u jednom smjeru vozila u drugom (ovdje se ne zatvara promet kao u našoj Vrlici za Rožaricu)
A mažoretkinje je u stopu pratila limena glazba.
To jutro (dan prije ga nije bilo) se odnekud u blizini mene stvorio još jedan štand ili bolje rečeno stolić od cca pola metra s pola metra na kom se je nudila narodna medicina tj lijek za sve boljke. Ovdje se radilo o vilinom korjenu ili kako ga neki zovu još i crni korjen. Nudio se po cjkeni od 100 kn a u kesici nije bilo više od 80 dkg. Ne vidi se baš najbolje na ovoj slici što sve liječi ali upada u oči ovo na dnu 100% učinkovito. Možda ne bi bilo loše jedan mali grumenčić staviti u džep pa da izliječi kronično šuplje džepove.
S OVIM LJEKOVITIM KORJENOM BIH ZAVRŠIO OSVRT NA OVOGODIŠNJI SV. MIJOVIL IZ TRILJA. SLEDEĆA ŠTACIJA JE GOSPA OD RUŽARIJA U NAŠOJ I VAŠOJ VRLICI.
A ZA VRLIČKU ROŽARICU PRIPREMAM JEDNO IZNENAĐENJE ZA SVE VAS KOJI NEĆETE MOĆI BITI PRISUTNI NA SAMOJ SVEČANOSTI . AKO BUDETE PAŽLJIVO PRATILI OVAJ BLOG ILI FACEBOOK STRANICU OVAJ TJEDAN BIT ĆETE PRAVODOBNO OBAVJEŠTENI O TOM IZNENAĐENJU.
P.S. Još da napomenem i to da sam kraj sv. Mijovila također dočekao umoran a usput sam cugnuo i koje pivce pa se stoga nisam usudio sjesti za volan već sam još jednu noć proveo u auto-sobi rekoh sam sebi kad sam izdržao dvije onda mogu i treću.
No i treća noć odmora je bila sve drugo osim odmora. osim bučne mladosti koja je u blizini moje auto-sobe imala ljubavne izlive, ali bilo je tu i rigoleta, a onda se odnekud pojavio diplar s mišinom (nije Maovički pridsidnik) koji je po cijeli dan diplio po Trilju i Triljskim kafićima i gostionama i onda je doteturao jedva stojeći na nogama do moje auto-sobe pušući u mišinu i ne znajući da sam unutra. ali očito je i mišina bila na izmaku snaga, pa ju je on onako pijan popravljajući i pušući u nju svako malo. A onda kad se je konačno odteturao dalje počme me hvatati san kad eto ti i vatrogasaca sa svojim šmrkovima, jer je netko izazvao požar u obližnjem kontejneru. Da to i nije bilo tako bezazleno svjedočit može jedno vozilo koje je bilo odmah do zapaljenog kontejnera i da nije bilo vatrogasaca koji su ga polijevali dok su gasili kontejner moglo je biti svašta. A ja onako iz auta ćirim nesmim se pomaknuti iz straha da nebi mene optužili za požar ni kriva ni dužna.
I kad se konačno sve smirilo opet se odnekud uvukao komarac, ali i neka nesnosna vrućina. I tako prođe još jedna besana noć, ali dođe i kraj mom pisanju
DO SLJEDEĆEG JAVLJANJA IZ VRLIKE DOBRO MI STOJTE
PRATITE OVAJ BLOG I FACEBOOK STRANICU I DALJE (NADAM SE I U VEĆEM BROJU)
Autor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbriši