Novi blog, nova facebook stranica pridružite se ne samo kao
čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje, komentirajte...
Prije neki dan sam bio na području Trogira i doživio sam nešto nevjerojatno al' istinito.
 |
| Cjenik ugostiteljskog objekta |
Prilikom posjeta Trogiru svratio sam na kavu u jedan ugostiteljski objekt komu je vlasnik poznata faca za šire područje a osim Trogira ima on ovakvih objekata i po Splitu i još nekim mjestima. Neću govoriti o komu je riječ da ne bi radio besplatnu "reklamu".
Naime sjedeći i pijuckajući kavu prelistao sam novine, a onda mi pod ruke dođe cjenik tog ugostiteljskog objekta.
U oči mi upadne stavka koja je na slici označena tj. cijena obične vode (ne mineralne ili gazirane) u bočici od 0,25 l. Iz slike se vidi 2,5 dcl ove iste ode zapada okruglih 10 kn (slovima deset kuna) što ispada da litra obične vode stoji 40 kn (slovima četrdeset kuna). Da nisam vidio svojim očima ne bi vjerovao. Ne znam kako je kod drugih ugostitelja jer nikad mi ne bi palo na pamet pogledati cijenu obične vode, obično pogledam cijenu onoga što konzumiram, zašto je ovaj put bilo drukčije ne znam valjda neka sudbina.
Pa ljudi moji za 40 kuna čovjek se može svaki dan tuširati u kupatilo i ne bi potrošio toliko vode.
Zaludu djelatnici opravdavaju cijenu da tu vodu uglavnom piju stranci, jer ka' navodno je kod njih voda zagađena i da je kod njih ne zamislivo piti vodu iz slavine.
Moram napomenuti da je meni uz kavu normalno servirana voda u čaši i sa pipe, zanima me da li istu uz kavu serviraju i strancima pa tako kava i voda zapadne 20 kuna. Da li ti isti djelatnici objašnjavaju tim istim strancima da kod nas mogu bez problema piti vodu sa slavine ili je bitno oguliti tog stranca gdje stignu.
I sad kad se prisjetim nedavnog prosvjeda proizvođača mlijeka tj seljaka koju su bitku vodili da bi dobili koju kunu veću otkupnu cijenu mlijeka i kad taj seljak uvidi da mora odnijeti 4 litre mlijeka u mljekaru da bi popio 2,5 dcl obične vode. Da čovjek ne povjeruje.
I kakvu poruku poruku šaljemo tim seljacima osim da im je isplativije proizvoditi običnu vodu nego mlijeko.
Sirovo mlijeko, a s time mislim na domaće svježe mlijeko koje nije industrijski obrađeno, prirodna je i zdrava čovjekova hrana, kao i svi mliječni proizvodi napravljeni od sirovog mlijeka. Sirovo mlijeko je izvanredan izvor nutrijenata, ali i vrlo važnih korisnih bakterija kao sto su laktobakterije, za koje danas znamo da igraju presudnu ulogu u jačanju imuniteta i zaštite organizma od raznih bolesnih stanja. Sirovo mlijeko je također izvrstan izvor vitamina, minerala i enzima, te sadrži puno vrijedne proteine i masnoće koji su građevinski materijal za naša tijela. Sirovo mlijeko i proizvodi od njega zapravo su savršene prirodne i puno vrijedne namirnice za čovjeka.
U čemu je onda problem? Vjerujem da pogađate. Problem je u industrijskoj obradi mlijeka. Kako je to slučaj i sa velikim brojem drugih namirnica, industrijska obrada mlijeka uništava ovu izvanrednu namirnicu i daje joj sasvim drugačija svojstva. Mlijeko koje kupujemo u prodavaonicama pasterizirano je i homogenizirano. Pasterizacija je proces kojim se mlijeko zagrijava na visokim temperaturama da bi se uništile bakterije u mlijeku. To na prvi pogled možda zvuči sasvim u redu, znajući da su patogene bakterije uzročnici raznih bolesti. Međutim, pasterizacija potpuno mijenja strukturu mlijeka, i umjesto da mlijeko postaje sigurno i korisno za upotrebu, ono zapravo postaje nešto sasvim drugo. Osim sto zagrijavanje na visokim temperaturama ubija patogene bakterije, ono ubija i korisne laktobakterije kao i mnoge druge hranjive komponente. Visoka temperatura potpuno mijenja strukturu osjetljivih mliječnih proteina koji postaju vrlo teški za probavu i štetni za zdravlje. E sad bi mogao pisati roman o tome koje je mlijeko kvalitetnije a svi znamo da je ono prirodno kvalitetnije od onoga industrijskog.
Proizvođači mlijeka mljekarama isporuče mlijeko koje u prosjeku ima oko 3,9 % mliječnih mast, a kad dođemo u trgovinu nudi nam se mlijeko s 0,9 - 1,5 - 2,8 - 3,2 % mliječnih masti gdje je nestala ona razlika. Pa naravno od viška se rade ostali mliječni proizvodi, maslac, jogurt, vrhnje i da ne nabrajam. I sad govoriti da onaj prerađivač mlijeka ne može povisiti otkupnu cijenu ne drži vodu.
Ista stvar je s pekarskim proizvođačima.
Kilogram brašna u maloprodaji je oko 3-4 kune, a od kilo brašna naprave se 2 štruce kruha kojima je cijena u prosijeku 8 kuna.
A koliko samo od kila brašna se može napraviti krafni, slanaca, piroški i drugih proizvoda neću ni pokušati izračunati, ali ću vam samo reći da se ovi sitni pekarski proizvodi doslovce peču dok se hladi peć od pečenja kruha, pa sad pekari se pravdaju visinom cijene kruha zbog onog neprodanog no kad bi cijena kruha bila niža onda bi se vjerojatno više i prodalo, a razlika u kvaliteti između one štruce u pekari i onog kruha iz domaće pećnice a o
PEKAČU KRUHA neću ni spominjati.
.jpg)
