SVETI SPAS CETINA 2014

Malo po malo i evo nas pri prezentaciji Svetog Spasa u Cetini.

 Čim sam došao na izvor Cetine predpostavljao sam a potom se i ostvarilo da će posjeta biti skromnija nego raniojih godina.
Tu sam pretpostavku pripisivao jakoj i prohladnoj buri. Ovakvi meteorološki uvjeti bi više pristajali mjesecu siječnju nego skorom početku ljeta bar kalendarski.
Ja sam došao sa svojim igračkama no mislim da sam ponio vunene kape i rukavice puno bi bolje prošao.

Kad sam došao kraj izvora cetine praktički nisam zatekao skoro nikoga osim jedne babe iz susjedstva koja je planinarima skuvala i donila kavu. kako oko izvora nije bilo skoro nikoga ima sam vrimena da prošvrljam okolo i onda zateknem ovaj natpis koji nam govori da je na području Vrlike Dvojezičnost već zaživjela no ovdje nema ni prosvijeda ni razbijanja natpisa kao što je to u Gradu Heroju Vukovaru. Pogađajte zašto.

Za razliku od prošle godine članovi HPD Zolj kad su jutro dočekali u šatorima ove godine ih je očito bura potjerala da prespavaju u svojim domovima, no ipak su na vrime došli kraj izvora da obave svoju zadaću a to je da dočekaju hodočasnike spremni.

Kako oko rijeke Cetine i nije biola neka gužva reačunao sam da su se zadržali na misi, pa sam malo prošetao do najstarije crkve u Hrvata do crkve Svetog Spasa zatekao sam očaravjući prizor oko crkve se skupilo svita mogli bi svi stati u traktorsku prikolicu i to onu od Tome Vinkovića a ne fergusona.
Na oltaru umjesto svećenika zatekao sam neke sasvim druge osobe.

Prilazeći sve više zidinama crkve čujem protokol održavanja Svete Mise ali u vidokrugu ne vidim tko drži misu, i tek kad sam došao do ulaza u crkvu Svetog Spasa a zatičem prizor za povijest.
Prvi put od kad ja znam da se Sveta misa održava na izvornom mjestu tj u unutrašnjosti zidina. Nisam siguran kad je zadnji put održana misa u unutrašnjosti prije 100, 200, 400 godina no godina 2014 će biti upamćena po misi održanoj na izvornom mjestu.
Naravno pogađate da zbog jačine bure misa se nije mogla održati na uobičajenom mjestu, a tbog bure izostala je i procesija.
Crkva je doslovce bila popunjena do zadnjeg centimetra no ni to mi nije dalo nadu u optimizam da će proslava Svetog Spasa biti raskošnije nego prošle godine.

Poslije mise svi putevi vode do izvora rijeke Cetine gdje sve uzvanike dočekuju pripadnici HPD Zolj Vrlika s hranom i pićem.
Osim uobičajenog graha koji je bio i te kako ukusan bili su predviđeni i uštipci, no na jakoj buri ispeći uštipke je nezamislivo.
Ovaj put za porciju graha trebalo je izdvojiti simboličnih 10 kuna za stradale od poplave u Slavoniji.
S porcijom graha završava moja prezentacija ovogodišnjeg Svetog Spasa. Proslava tj zabava je nastavljenado kasnog poslijepodneva no ja nisam bio nazočan jer sam ranije napustio megdan.

Što reći nakon svega viđenog. Da li je bura glavni uzrok što je svake godine sve manje i manje onih koji dolaze kraj izvora Cetine.
Sjetimo se nekoliko poslije domovinskog rata odlazak na Cetinu na Proslavu Svetog Spasa je bio pokret, misna slavlja su prodvodili i pok Kardinal Franjo Kuharić, Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, proslava Svetog Spasa je bila skoro na nivou Rožarice, a onda je svake godine ta proslava bivala sve slabija i slabija da bi ovbogodišnji hodočasnici stali u jedan autobus.
Što je tomu uzrok? Mislim da bura nije taj jedini uzrok što nije bilo slavljenika više, sad da li je tome uzrok recesija, zasićenost ili jednostavno nezainteresiranost to ne mogu dokučiti.
Kad se osvrnemo na nekoliko zadnjih događanja na području Vrlike; Sv. Jure, Sv. Josip, Regata na Peruči, Promocija uštipka na česmi i ovgodišnji Sveti spas zajednički nazivnik jer je tako viđeno iz mojih očiju je malobrojnost hodočlasnika. Jednostavno neznam koji je glavniu uzrok ili vi možda znate?

I da pomalo privedemo ovo kraju.
Kao i do sada sve fotke koje nisu prikazane u ovom postu možete pogledati u albumu SVETI SPAS 2014, kao uvjek do sada kada prezentiram neki događaj imam pripremljen i video zapis, a taj video zapis je možda i najskromniji ove godine.

Prije nego pogledate video-zapis da vam samo još kažem da će ovo biti moj zadnji post na ovom blogu koji pišem iz Vrlike i tako će biti sve do iza Rožarice, jer već za dan dva se selim na more zbog sezonskog posla. To ne znači da će moje pisanje prestati prije svega znano je da ću sutra biti na Velom Vrhu na Svilaji a o njemu ću pisati s morske lokacije tek tamo negdje idućeg tjedna.

A sada evo i tog videozapisa


a