ŽUDIJE NA VRLIČKOJ ČESMI

Kao što već znate žudije su već odavno napustile Vrliku i već su davno u svojim domovima, radnim mjestima...

Stvarno se toga puno skupilo u svega nekoliko dana da je praktički teško držati korak. Veliki dani, Uskrs, Žudije, Sv. Kajo, Sv. Jure.....,a kao što sam puno puta već napisao sve poslove do konačnog zaključenja posta-ova obavljam i sam. Od fotki, lekture (koja baš uvijek i nije baš najbolja) video obrada i svega ostaloga, no vjerujem da ste strpljivi i da u tom vašem očekivanju vas neću razočarati.

Pa da krenemo sa žudijama...

Ja sam na česmi bio već oko 6 sati ujutro, prije svega da prije kiše namjestim svoj štand, a i kako sam pretpostavljao da će biti od nekog sata zabrana ulaska automobilima na česmu iz opravdanih razloga pa sam tako i iz tog razloga poranio. Trinbalo je iznijeti svoje artikle i poslagati ih na vrijeme jer nebo je bilo takvo da se u svakom trenutku mogle očekivati kišne kapi ili ne dao bog pljuskove.

Kad sam došao oltar i Isusov grob već je da tako kažem bio spremni za najveći događaj poslije Rožarice koji se dogodio u Vrlici od Domovinskog rata na ovamo.

Osim oltara i Isusovog groba spremni su bili i stolovi za izlagače svojih proizvoda, suhomesnatih, pčelarskih....

....švedski stolovi s raznim delicijama, uštipci, kolači, koje su da tako kažem noć prije pripremale Vrličke Kućanice... i još mnogo toga bez čega je ovakav događaj ne zamisliv.

...osim delicija izložena je bila i Vrlička nošnja odnosno djelovi nošnje koje ste si mogli priskrbiti po prihvatljivim cjenama.

...a temelje za ovakav festival je postavio Šime Strikoman poznat po milenijskim fotografijama i on je našao mjesto za sebe...

A onda su polako počele pristizatiu i žudije.

Prema najavi trebalo je biti 35 žudijskih skupina, na kraju neki se ipak nisu pojavili pa je konačna brojka stala na 29 skupine.

...nakon što su se žudije postrojile (među žudijama se nalazio možda i najpoznatiji žudija jedini preživjeli vatrogasac u Kornatskom požaru Frane Lučić) na Vrličkoj česmi...

...započela je i Sveta Misa.

Do tada je prostor u ioko Vrličke česme bio pun ko šipak, što žudija, što Vrličana (kako onih koji žive u Vrlici, tako i onih Vrličana koji su otišli u bijeli svijet trbuhom za kruhom i došli u svoj zavičaj za Uskršnje blagdane i nisu nikako htjeli propustiti ovaj događaj) i njihovih gostiju koji su došli iz cijele Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine.

Poslije mise kolona žudija je prodefilirala ulicama Vrlike. Nažalost ja zbog svog štanda nisam mogao zabilježiti taj defile, jedino što sam moga snimiti ih kako odlaze s česme.

Poslije šetnje našim mistom žudije i mnogi Vrličani su se zaputili na nogometno igralište gdje ih je milenijski fotograf Šime Strikoman namještao za svoju 399. milenijsku fotografiju...

Poznato je da na ovakvim događanjima Šime za milenijsku fotku obično odabere neku znamenitost po kojoj je poznato mjesto.

U Vrlici je za ovu prigodu odabrao Crkvu Svetog spasa, a otprilike ovako ta milenijska fotka izgleda iz mog fotoaparata...

...a kad to uradi Šime onda to izgleda ovako.

...no lako je njemu kad on ima sprave za te stvari pa se može iuzdignuti visoko, visoko, visoko nebu pod oblake.

No zato se i ja mogu pohvaliti da sam tu fotografiju (kupljena za Šiminim štandom po cijeni od 20 kuna a naravno nisam jedini koji je to učinio) zahvaljujući mojoj Nokiji i facebooku među prvima poslao u svijet, možda čak i prije medijskih kuća.

Poslije milenijske fotografije žudije su se opet vratile na Vrličku česmu gdje su redom izmjenjivali ispred improviziranog Isusovog groba pokazujući na koji način to oni rade. Na žalost nisam ih uspio sve pohvatati, ali shvatite da ne mogu istovremeno biti na 100 mjesta.

...nakon žudija i njihovih vještina na red dolaze članovi KUU Milan Begović da pogažu svoje vještine u izvođenju Vrličkog kola i završnog kola opere Ero s onoga svijeta koji je i nastao na ovoome mjestu zahvaljujeći Vrličancu piscu Milanu Begoviću po kojem KUU i nosi ime.

Od svih fotografija i video snimaka nastalih za vrijeme ovog događaja najviše žalim što nisam zabilježio (ni foto ni video) i završno kolo, jer baš u tom momentu kraj moga štanda su se naštelili neki apači čekajući priliku da uzmu nešto a da ne plate.
Moram priznati i to da sam više bio okolo po česmi nego kraj štanda a sve da načinim što više video i foto uradaka, tako da je štand najčešće ostajao bez nadzora pa ne mogu reći da nije otišlo s njega a da ja i ne znam.

Poslije KUU i Vrličkog kola ugodno su nas iznenadili Vrlički kauboji ovaj konjanici koji su nam jahanjem na konjima podsjetili kako je nekad konj bio nezamisliv u poljskim radovima a danas su konji u nekim sasvim drugim ulogama.

...a onda uskoro kako sam vas izvjestio s mjesta događanja, odoše žudije, odoše gledatelji, odoše gosti... i česma opet ostade pusta da ne povjeruje čovjek da je samo nekoliko minuta prije ovo sve bilo puno.

..makli su se i švedski stolovi, no ni to nije snalažljivce (a među njima i Šime Strikoman) omelo za još koju čašicu...

I kad su se svi razišli u oko mi upadaju ova dva koplja. Neki Vojnici kopljanici nisu dobro naučili da alkohol i oružje nisu poželjan partner pa su otišli kući bez oružja, hoće li se javiti naknadno vlasnici i ako se ne jave što će biti s kopljima nije mi poznato.
I tako dođosmo do kraja i ovog dana.
Kiša koja je cijeli dan prijetila na svu sreću osim nekoliko kapi je pustila da se ovaj događaj privede kraju, čak što više u nekoliko navrata se pokazalo i sunce (aaa kiša ima i dobrih strana, zahvaljujući kiši prodao sam nekoliko lumbrela koje sam već namjeravao spremiti i konzervirati za jesen da mi ne smetaju u autu).

I kao nekim čudom kad smo se svi spakovali opet su počele propadati kapi, a kad sam već došao kući nebo se otvorilo livala je kiša kao iz kabla.

Epilog

Što reći nakon što su utihnuli bubnjevi i tambure, da li je organizacija ovog događaja bila na razumnom nivou. Još dok je priredba trajala čuo sam neke kako govore da organizacija ipak nije bila najbolja i da je bilo dosta propusta s obzirom da su se za nju pripremali godinu dana. U neku ruku i sam bih se složio s tim da je ovo moglo biti kud i kamo bolje organizirano.

1. Najprije kad sam večer prije na Facebook stranici od Župe Vrlika  pročitao najavu da u slučaju kiše će se misa umjesto na česmi održati u crkvi Gospe od Ružarja prosto sam ostao bez teksta ne vjerujući da sam to pročitao. Ujutro kad sam došao na česmu s jednom osobom koja je radila na pripremama (ime nije bitno) podjelio sam svoje strahove. Kažem ja njemu gdje u crkvi smjestiti tolike žudije. Prema najavi trebalo je doćoi više od 30 skupina neka svaka skupina u prosjeku ima samo 10 članova (samo Vrličkih grobara je bilo više od 50) to je više od 300 žudija na kraju se ispostavilo da je žudija bilo više od 800, da su došli svi najavljeni bilo bi ih i preko 1 000 i gdje bise u crkvi smjestilo 1000 žudija, ne računajući tu sve ostale pridošlice. Zar nije bilo jednostavnije na česmi nad oltarom i Isusovim grobom postaviti šator ili pak donijeti 2-3 suncobrana ispred kafića (vjerujem da niti jedan vlasnik nebi imao ništa protiv). Nešto slično sam pisao prije 3-4 godine Za vrijeme Svetog spasa U Cetini da se nije ništa učinilo na zaštiti oltara od kiše i sunca i evo opet se ponovilo i ovdje na česmi. Pa ni na svetog Duju prošle godine kad je padala kiša nikome nije palo na pamet da se misa drži na nekom drugom mjestu osim na rivi. No na svu sriću Bog nije dozvolio kiši da poremeti događaj (zamalo). Znalo se nekoliko dana prije da (prognostičari) je velika mogućnost kiše za vikend i na uskršnji ponediljak i imalo se dovoljno vrimena. Misa na česmio je ipak počela, a za vrime mise počela je padati kiša što bi bilo da se je nebo otvorilo kao na kraj dana, lako za žudije oni su "vojnici" i njima kiša nije problem a prema priči Dunje Turiudić na svakom festivalu žudija gdje se išlo bila je kiša pa su žudije na to navikli, no što bi bilo s oltarom i Isusovim grobom ne smijem ni pomisliti ali kako sam rekao na svu sreću do jače kiše nije došlo i sve je proteklo u redu.
2. Druga stvar koja je loše organizirana nakon mise kao da se nije znalo kuda sa žudijama, doslovce su skoro sat vremena stojali poredani duž puta koji vodi od česme prema gradu prije nego su se pokrenili
3. Treća stvar je što za ovu prigodu nije montirana bina (neki naši grobari su mi rekli di god da su došli čekala ih je bina). Pa samo Vrličko kolo najbolje dolazi do izražaja kad se čuje bat koraka, a bat koraka puno bolje zvuči na daskama bine nego na betonu. A osim Vrličkog kola bina je za ovakve prilike puno bolje rješenje od ovoga koje smo zatekli. Bilo je tu još nekih nedostataka no oni su ipak donekle podnošljiviji pa mogu proćo bez većih posljedica
4. Nakon okončanog dana ispostavio se  da su najbolje pripreme obavljene tijekom noći a to su naše kućanice ili domaćice koje su cijelu noć pripremale uštipke, kolače....

Razumjemo donekle da je ovo veliki događaj i da to baš nije najjednostavnije organizirati i tko je prije 10-ak dana kad smo imali ljetno vrijeme mogao i pomisliti da će kiša biti najveći neprijatelj, ali proljeće a mjesec travanj je takav da se tada mogu očekivati i vrućine i hladnoće i kiša, a godinu dana (neko mi reče da se ima 5-6 godina znalo da će Vrlika biti domaćin) je bilo dovoljno vremena za organizaciju moglo se je dovesti i nekog stručnjaka koji se razumje u te stvari i koji bi ovo doveli do savršenstva.

Na kraju opet je sve nekako okončano bez većih izgreda, gosti i žudije su otišli (vjerujem) zadovoljni no da je moglo sve to biti bolje organizirano moglo je.

I da pomalo privedemo kraju ovaj tekst koji vjerujem neće baš dobro pasti pogotovo ovaj epilog, a ono sve ostalo ne zamjerite mi ako nisam ovo sve obavio još bolje nisam ni ja profesionalac i ja imam svojih nedosatataka, ali opet sam nastojao da to ispadne najbolje što mogu. 1-2 dana sam razmišljao kako i na koji način postaviti ovaj post moglo je im bolje ali kakav je takav je. A ako se potkrala koja pravopisna pogreška oprostite mi.

Osim ovih fotkica možete pogledati i ostale (preko 60) u Albumu ŽUDIJE NA VRLIČKOJ ČESMI ili pak uživajte u dijapozitivu albuma

A video uratci kao i oni od uskrsa bit će objavljeni naknadno o čeme ćete biti pravovremeno upoznati čim uhvatim malo više vrimena. 

VEZANI POSTOVI:

• FESTIVAL ŽUDIJA NA VRLIČKOJ ČESMI - VIDEOTEKA