PJEŠICE OD VRLIKE PREMA KUĆI

Još prije neki mjesec dana imao sam namjeru pisati ovaj post, no onda sve odgađaj, odgađaj i evo konačna je odluka tu.

Onako kad čovjek doslovice ide svugdi s autom i ne zna što propušta . I onda kao ja ovog proljeća nekoliko sam puta put do Vrlike umjesto s autom prelazio pješke. I stvarno osim što čovjek vidi stvari koje ne vidi kad prođe autom prođe ga i neka nostalgija za vrimenaima kad je to pješice bila svakodnevnica, a posebice kad se vratimo u vrijeme kad smo bili školarci pa kad se prisjetiš svakakvih zgoda i nezgoda iz toga vrimena. Tko može zaboraviti vrimena kada se uskakalo u tuđe da bi se mašio šljive, breskve, grožđa, kupusa, smokve... i da ne nabrajam. Prisjetiš se vrimena dok ideš u školu i vidiš ljude i po 100 metara od puta i proći pored njih a ne javiti se i ne reći bilo što pozdraviti ih ili "Hoće li to", "jeste li se umorili" i sl  to je bilo skoro nezamisliva  Na putu od kuće do škole i obratno često se koristila prilika zapušiti prve cigarete, jer onda nije bilo kao danas da ti klinac dođe na ulici imaš li cigaretu ili da mu daš vatre. Ideš ono putem i na kilometar vidiš nekoga da ide odmah se bacaju  cigarete, sakrivaju u šaci samo da te ta osoba nebi vidjela i nedaj bože reći roditeljima kako pušiš.
Tko od moje generacije Kosorona ne pamti postavljanja barikada na cesti zbog autobusa na koji mi Kosorani tada nismo imali pravo besplatnog prevoza, jer je tadašnja školska uprava i općina Sinj smatrala da je nama škola blizu i da nemamo pravo na autobus i onda mi Kosorani i po kiši, i po buri i po suncu klapaj pješice dok autobus prolazi pored vas.
Mogao bi još malo opisivati tih nostalgičarskih prisjećanja no onda se udaljavam od teme o kojoj sam imao namjeru pisati.

I kako rekoh pođoh pješice prema Vrlici, iako je bilo vozača koji su stajali da me povezu Ja sam im samo davao signal rukom da samo produže. No tek pri povratku iz Vrlike došlo mi u glavu što bi mogao ovdje napisati.

Već došavši na Pekac upada mi u oko ovaj znak ili bolje rečeno putokaz. pitate se što je to čudno kod ovog znaka. Ništa posebno znak k'o znak pokazuje da se ovdje skreće za Ježević. E tu je kvaka. Po ovome znaku u ovom smjeru se ne može doći do nijednog sela osim Ježevića. Putnik najernik koji dođe na Pekac iz ovog ne može znati da se u ovom smjerom može doći u Kosore, Vinalić, Koljane....i dalje za Bitelić...

Obilazio sam neka mjesta gdje su prometnim znakovima obilježeni i zaseoci, no prometna signalizacija oko Vrlike je bože sačuvaj, najčešće su to oznake mjesta kojima fali (izbrisano) po neko slovo.

Jest na glavnoj prometnici iz smjera Sinja i Knina možemo uočiti ovakav znak ali on nam samo pokazuje koja se sve mjesta nalaze u Vrličkoj općini, no kako putnik namjernik doći do tih mjesta je čisti avanturizam.

Kad ideš iz smjera Knina imamo još jedan putokaz koji nam pokazuje u kojem smjeru doći u Ježević, Drniš, Split, no Kosora, Maovica, Vinalića... nema nigdje.

 Kad idemo iz smjera Sinja putokazi su malo bogatiji ali ovi koje gledamo su još iz vremena kad je Vicencije Biuk stolovao u Vrlici.

No prije skratanja u Vrliku ista priča, opet putnik namjernik ne može znati kuda doći na Maovice.

I na samom križanju Maovica nema nigdje.

Idemo dalje umjesto kako mi Kosorani kažemo donjim putem ispod sela zaputim se kući tzv gornjim putem ili na Civljene --> Lelasi.
Noge me odnesoše do česmice poviše Pekca, prisjetio sam se koliko sam puta na putu do škole i obratno svratio do nje da se napijem vode, no ovaj put kad dođoh do nje nitko nebi ni znao da je ovo česmica i da je tu pitka voda. Česmica je tako zapuštena i zarasla da čovjek ne povjeruje dok ne vidi svojim očima.

I nešto prije skretanja za Lelase konačno malo bogatiji prometni znak i vidimo da se u ovom smjeru osim "Lelasa" nalazi i Radna zona Kosore.

No već na sljedećem putokazu Radna zona Kosore se izgubila ostala je samo Radna zona"Lelasi".

E prije nego sam se zaputio prema Radnoj zoni... upada mi u oči Autobusna stanica na tzv. Zukanoviću. Iz ove slike se vidi da je to sve drugo nego autobusna stanica, i ovdje na ovom mjestu se čeka autobus prema Sinju i dalje prema Splitu (nalik ovoj stanici je i ona gdje se čeka autobus prema Kninu). Nikakve zaštite ni od sunca, ni od kiše, ni od bure.
21. stoljeće je i u ovakvim uvjetima čekaju autobus đaci i oni koji nisu đaci.

Još do nedavno s druge strane ceste imali smo kućicu za čekanje autobusa nalik ovoj u snimljenoj u Ježeviću. No kad se radila pristupna cesta radnoj zoni Kosore ta je kućica završila tko zna gdje, ali druga zaštita za one koje čekaju autobus na Zukanoviću ne postoji.

Ispod Kosora samo na jednoom mjestu (ispod Radnića) ima nešto što bi terebala biti stanica za autobuse pa čak ima i klupa gdje se može sjesti ali neka mi netko od Kosorana kaže kad je zadnji put autobus stao na ovoj stanici. Ja ne znam da sam ga ikad vidio. Tako da ova stanica više služi auto-stoperima nego autobusima.

No zato se nije štedjelo na signalizaciji za pješake, samo pješaka je sve manje i manje...

Dolazimo do nove raskrsnice i nigdje obavjesti gdje su Lelasi a gdje je radna zona...

I tako malo pomalo dolazimo i do radne zone Kosore (ne Lelasi) i upada mi u oči nova signalizacija. Konačno jedan znak koji nešto obećava...

.. a natpis na znaku pobija već sledeća slika. Jedino ako kamione i kamione zemlje i još što šta iskrcanih ovdje ne smatramo smećem. Ovdje je toliko te zemlje istovareno da je sad ova strana visočija od tzv Klepne drage...

... i današnje putovanje ili bolje reći pješačenje završavamo s radnom zonom Kosore. Samo ta radna zona Kosore je sve drugo osim radna.
A toliko je potrošeno novca iz naših džepova za infrastrukturu : cesta, struja, voda,... i ta radna zona koja je nekoć obećavala danas je to prije neradna zona Kosore nego radna.

Evo za koji dan su izbori no nadam se da će bar netko od budućih čelnika pročitati ovaj tekst i da vide s kakvom perspektivom Vrlički kraj ulazi u EU.

Ovaj tekst sam uvrstio u rubriku foto žulj jer vjerujem da će mnoge zažuljati i složiti se s mojim viđenjem.

kkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkk

kkkkkkkkkkkkkkkk