TEČAJEVI O RUKOVANJU PESTICIDIMA IMAJU LI SMISLA

Po gradovima i selima već neko vrijeme izvješeni su pozivi za TEČAJEVE O SIGURNOM RUKOVANJU PESTICIDIMA U ZAŠTITI BILJA. No da li ti tečajevi imaju smisla ili se je to ipak moglo riješiti nekako drukčije.
Kao što piše u uvodu po ciloj Hrvatskoj su izvješeni pozivi za tečaj iz uvoda pa takva vrst tečaja se odnosi i na Dalmaciju i Vrličane.

Eto prije neku večer je na jednoj od TV-a je bio kratak osvrt na tu temu i mogli smo vidjeti da onaj koji nije prošao taj tečaj i nije dobio iskaznicu u poljoprivrednim apotekama ne može kupiti zaštitna sredstva za svoje povrtlarske kulture i voćnjake.

Da li ovi tečajevi imaju smisla to je pitanje?

Nije problem otići na tečaj i nešto naučiti, no problem je što taj tečaj nije besplatan i za taj tečaj treba izdvojiti 380,00 kn (slovima tristoosamdeset kuna) u koju je uračunato

• Naknada za provedbu osnovne izobrazbe ............................ 300,00 kn
• Naknada za polaganje ispita..................................................50,00 kn
• Naknada za izdavanje identifikacijske iskaznice......................30,00 kn

I taj ispit i kad se položi ne vrijedi trajno već nakon 5 godina opet na tečaj.

Reći ćete 380,00 kuna i nije neka cifra. no pitanje je dali to ima smisla i da li se je to moglo drukčije regulirati.

Prije svega kada polaznik završi tečaj hoće li biti iti malo pametniji ili je bitno da on dobije iskaznicu pa će nastaviti sve postarom.

Razgovarao sam s jednim polaznikom (imena nisu bitna a i nebi da ga kompromitiram) i tečaj izgleda otprilike ovako:

Tečaj bi trebao trajati 15 sati no u stvarnosti je to puno kraće
Prije početka samog predavanja triba najprije izbrojati novac.

Onda se pristupa predavanju iz kojega bi polaznici naučiti nešto o tim preparatima.

Nakon završenog predavanja pristupa se rješavanju da tako kažem kontrolnog zadatka.

Test je poput onoga za polaganje vozačkog ili sanitarnog ispita.

I kako mi kaže moj poznanik predavač im je sam diktirao što triba zaokruižiti.

Npr.

Kod prvog pitanja zaukružite slovo "C", kod drugog pitanja zaokružite "A"....itd

Znači ako si naučio nešto ili pak ništa nema problema za dobijanje iskaznice za to će se pobrinuti predavači i nema straha od ponavljanja razreda.

I eto završio si tečaj dobio iskaznicu e sad hoće li se nastaviti po starom ovisi koliko je tko razumio tečaj.

E sad drugo pitanje ili problem.
Npr. Netko ima jednu jabuku ili je posadio 10-ak kg krompira za svoje potrebe i sad bez tog tečaja ili iskaznice ne može kupiti sredstva da bi biljku zaštitio od recimo lisnih ušiju i krompirove zlatice.

Predlagatelj ili donositelj tog zakona vjerojatno nikad nije ni bio mu nekom vrtlu ili oranici pa ne zna kako to izgleda u praksi.

Eto naš poljoprivrednik cili život je proveo u uzgoju kultura i nikad nije imao problema s tim i sad mu neki uhljeb kaže da bez njegova potpisa ne može više biti poljoprivrednik.

Zar se nije mogao postaviti neki "stručnjak" koji o tome sve zna i onda ti dođeš kod njega i kažeš mu da mi triba sredstvo za to i to i on ti ispiše recept (kao kad dođeš kod liječnika) objasni ti kako ćeš rukovati s tim papirom odlaziš u poljoprivrednu apoteku kupiti taj preparat.
Recimo na našem području mogla bi biti jedna osoba ne mora to biti samo Vrlika, može to biti i za npr Kijevo, Vrlika Maljkovo, Potravlje...i ta osoba bude plaćena po postotku od prodanih preparata.
I ta osoba ne mora tu biti cijelu godinu već samo onaj period kad je povećana potražnja za sredstvima a to je u vrijeme sjetve i prirasta biljaka.

Po ovoj logici ne trebaju nam ni liječnici, samo odemo na par tečajeva iz medicine i onda sami sebi propišemo lijek koji nam triba.

Ako su ovim zakonom htjeli smanjiti uporabu pesticida, mali čovjek koji koristi voće i povrće za svoje potrebe i te kako će paziti što i koliko će upotrijebiti čega.
No da li će ovaj zakon natjerati velike proizvođače koji svoju robu stavljaju na tržište da smanje korištenje ovih sredstava i da tim nećemo više imati onih pomidora koje su večeras zelene, malo se pošpricaju i evo ih ujutro na tržište k'o jabuka kao da je njih briga hoće li ta pomidora biti bez mirisa i okusa. Takvim proizvođačima tih 380 kuna to je cijena sitnica pa to je njima 10 kila poma u mjesecu svibnju ili ne u svibnju, pa prodajni centri su po cijelu godinu opskrbljeni ovakvim vrstama povrća koje na bancima stoje po mjesec dana i ne propadaju i više izgledaju kao nakit za božićno drvce.
S toga mislim da bi bilo pametnije uvoditi strožu kontrolu ovih vele-proizvođača nego da muče jadne seljake sa školom. Pa da je taj seljak volio školu ne bi se ni bavio poljoprivredom bio bi političar

No mislim da je svemu ovome razlog ovih 380 kuna koje sjedaju djelom u državni proračun a djelom u džepove ovih "stručnjaka" predavača koji su na ta mjesta izabrani tko zna kakvim uhljebničkim kanalima.
Jer većina polaznika ovih tečajeva iz tih predavanja neće ništa naučiti i poći će na taj tečaj samo da dobije tu iskaznicu, a oni kojima je previše dati 380 kuna za 10 kila krumpira i jednu jabuku radije će se okrenuti ekološkoj proizvodnji i krumpirove zlatice hvatati rukom. Eto mali savjet po ovom pitanju, krumpirovu zlaticu je najbolje hvatati u podne kad one izleze vani iz svojih brloga.

Nadam se ipak da će potpisnici ovoga zakona ipak malo porazmisliti o ovome zakonu i ipak malo ublažiti te mjere, jer i onako nam je poljoprivreda na izdisaju, a ovako ćete zabiti zadnji čavao u sanduk prije konačne sahrane.