PELJEŠKI MOST ŽIVOT ZNAČI

Pelješki most potreban i obvezan. 

Nekoliko dana prije Božića put me je odnia na jug Hrvatske ili konkretno na poluotok Pelješac odnosno u mjesto Orebić.

To je prvi put u životu da sam išao južnije od Makarske. Dvoumio sam se kojom rutom da idem da li preko Neuma ili u Ploče pa trajektom do Trpnja na poluotoku Pelješcu.

ipak sam se odlučio za ovu potonju tj. Trajektom.

Iz Vrlike do Ploča sam odabrao rutu, preko Trilja, Ciste Provo-Šestanovac-Zadvarje-Dubci i dalje Jadranskom magistralom do Ploča. 

Ukrcao sam se na trajekt, a trajektu je trebalo čitav sat i još koja minuta da pristane u pristanište malog Pelješkog mjesta Trpnja.

Trpanj ulaz u luku

Trpanj mjestašce čija općina prema popisu stanovništva iz 2001 (informacija izvučena iz Wikipedije, nisam uspio naći popis iz 2011) broji 871 stanovnik, a samo mjesto 707 (pa to je malo više nego na Maovicama. Odatle sam nastavio put kopnom do Orebića nekih 20-ak km.

Kad sam došao na odredište broj kilometara od kuće mi pa do Orebića na brzinomjeru mi je pokazalo nešto manje od 190 km.  (ovdje nije ubrojena kilometraža koju sam prevalio trajektom od Ploča do Trpnja) i  na put sam potrošio skoro 5 sati. Najprije kad ideš nepoznatom cestom moraš opreznije i voziti, jer ne znaš što te čeka iza sljedeće okuke, ne znaš ni gdje su policijske zasjede. A na potezu između Makarske i Ploča susreo sam se na barem 10 mjesta gdje su se izvodili radovi na putu pa je promet reguliran svjetlosnim znakom tj. semaforima. A najgore je bilo oko Baćinskih jezera u dužini od oko 3 km gdje je kompletna asfaltna površina uklonjena da bi se izvršile pripreme za novi sloj.

Unutrašnjost trajekta Vladimira Nazora

I kad sam konačno došao do Ploča imao sam sat i pol do polaska trajekta. Inače za cijeli dan u zimskom periodu Ploče i Trpanj su povezani s 3 puta dnevno nedjeljom tek 2 puta iako kojim slučajem vam pobjegne slučajno jedan trajekt, osuđeni ste na dugotrajno čekanje ili se uputiti preko Neuma.

Ukrcavši se na trajekt imao sam vidjeti iako je bila sredina dana (14:15h) trajekt je bio više nego prazan no trajekt mora odraditi svoje ma taman bilo i jedno vozilo (ljeti je ta slika kud i kamo povoljnija) i da sad RH ne subvencionira ovu (ali i druge slične linije) ne smijem ni pomisliti što bi to značilo za Pelješane.

Panorama Orebić

I nakon dugotrajnog puta konačno stižem u Orebić.

No moja tema nije vezana za moje putovanje iako sam dobar dio pisao upravo o tome. 

Tema zbog koje sam i počeo pisati ovaj tekst jeste, treba li Hrvatskoj, Pelješanima i samom jugu Hrvatske ovaj most. Moj bi odgovor bio ne samo da je potreban već je i nužan, i nema alternativu, ma koliko se BiH opirala tome, ako već ne može mostom ako se ne mogu ukloniti sve pravne barijere onda se triba krenuti u drugu mogućnost povezivanje Pelješca i kopna a to je tunelom. Pa Velika Britanija je povezana s ostatkom Europe tunelom i samo oni znaju koliko im taj tunel znači.

Pelješac je poluotok, no život na njemu je kao da su na otoku. Kopnom najbliži grad je Dubrovnik a do njega ima oko 100 km, ali to su više serpetnine nego ceste, na većem dijeli putovanja ako uspijete razviti brzinu od 60 km/h onda ste pravi sretnik ili ste kamikaza.

Benzinska Postaja u Orebićo

Zašto kažem da je Pelješac kao otok, pa stoga su na Pelješcu cijene uglavnom veće na kopnu. Za primjer ću uzeti Orebić i jedinu benzinsku postaju.

Dođem na nju da uspem gorivo u auto i kad sam vidio cijenu od 10,81 kn ulio sam svega 50 kn goriva. Kažem ova cijena je bila nekoliko dana prije Božića, a tada je cijena goriva u ostatku hrvatske bila 10,17 kn, znači ovdje u Orebiću je cijena 60-ak lipa skuplja nego u kopnenom dijelu Hrvatske. Ne nisam ulio samo 50 kn zbog par lipa razlike, već čisto iz revolta Ista stvar je i s ostalom ponudom dobara i usluga koje su uglavnom skuplje nego na kopnu, a samim time je i život skuplji. Nema ni gužve kad su u pitanju trgovački lanci, pa ni tu nema nekog rata s cijenama.

Nisam ni rekao da je cijena trajekta s osobnim automobilom od Ploča do Trpnja u jednom smjeru 142 kn. Ova cijena vrijedi za nas koji smo s kopna, Pelješani imaju povlaštenu cijenu no i ona je pozamašna u današnje vrijeme kad je opća besparica.

Granični prijelaz Klek
ova fotka je produk Google street wiew

Druga alternativa Pelješanima je prolazak kroz susjednu državu BiH i granični prijelaz kroz Neum.

Poluotok Pelješac
Google satelitska karta

Osim što im je put poprilično duži Pelješani ali i svi ostali koji idu prema jugu Hrvatske da bi prošli kroz Neum morate računati u kakvom će raspoloženju biti BiH graničari, ovisi o tome hoće li vas maltretirati ili ne. Ako pri tome u vozilu prevozite kakav teret maltretiranja nisu isključena, ovisno o raspoloženju mogu vas natjerati da ispraznite kompletno vozilo bez obzira bili ispravni ili ne.

Ako pri tome prevozite npr. živu stoku kroz Neum proći je "Nemoguća misija" i jednostavno ste osuđeni na jedino moguće rješenje trajekt Ploče - Trpanj i obratno.

Sad zamislite koliko bi značila izgradnja Pelješkog mosta ili tunela, za Pelješane i ostatak Hrvatske, Pelješane posebno.
Za Pelješane bi to bio prosperitet, porasla bi cijena zemljišta, investitori bi vjerojatno nahrupili na Pelješac sa svih strana, a time bi Pelješac prestao biti slijepo crijevo RH, a zaustavilo bi se izumiranje stanovništva.

Poruka hrvatskoj vladi uhvatite se u koštac s izgradnjom mosta ili tunela što prije, i što prije krenete u realizaciju projekta Pelješac i jug Hrvatske će tim prije oživjeti. Ne obazrite se na poruke iz BiH, jer vi ste vlada RH i njezinih građana, a ne BiH. Drugim rječima Pelješki most ili tunel nemaju alternativu ma koliko koštali.
Neka cestarina preko mosta bude i 50 kuna isplatit će se i državi i Pelješanima i Dubrovčanima, i svim ostalima koji krenu putevima Juga. Dio uloženog novca će se vratiti i samim tim što više neće biti potrebna trajektna linija Ploče-Trpanj, a tako bi sredstva uložena u subvencioniranje ove linije ostala u državnoj kasi.