MARKO ZEČEVIĆ Maovice NIJE VIŠE S NAMA
Saučešće obiteljiSahrahana dragog pokojnika obavit će se 10 travnja 2014 una groblju Sv. Jure u Maovicama.
Počivao u miru božjem
VEZANI POSTOVI
četvrtak, 10. travnja 2014.
MARKO ZEČEVIĆ Maovice NIJE VIŠE S NAMA
MARKO ZEČEVIĆ Maovice NIJE VIŠE S NAMA
Počivao u miru božjem
ponedjeljak, 7. travnja 2014.
JESU LI VRLIČKI INVALIDI GRAĐANI DRUGOG REDA
Imam namjeru već neko vrijeme pisati o ovome ali sve sam odgađao, odgađao i odgađao, a onda jučerašnji (nedjelja 6.travnja) prizor (osoba na slici iznad) me je ponukao da se posvetim ovom pitanju već danas a ono glasi "kakav je život invalidnih osoba u Vrlici?"
Mislim kad bi se gledalo na postotak invalidnih (što vojnih što civilnih ---lažne neću ni spominjati) osoba i onih slabije pokretnih u odnosu na broj stanovnika taj postotak je vjerojatno među najvećim u Lijepoj našoj, no da li su i uvjeti u Vrlici za njih prilagođeni.
 |
| Glavni trg |
Kad pročitate moja zapažanja vezano za pitanje iz naslova bit će vam puno toga jasnije.
Počet ćemo s trgom oko fontane (koja je većinu godine suha) a preko njega se iz centra Vrlike dolazi do nekih glavnih ustanova (ambulanta, komunalno poduzeće, gradsko kino, gradska knjižnica...) a na putu do tih ustanova ih čeka skalinada u svim mogućim smjerovima i ako si invalid u kolicima ili slabije pokretna osoba da bi došli do tih ustanova i ako nemate pomoć pri ruci osim štapa ili kolica morate kružiti što no se kaže okolokole.
 |
| Ulaz u ambulantu |
Ako ste invalid ili slabije pokretna osoba a nemate koga da vam pomogne i požljeli ste se duhovno obnoviti skalinada ispred glavnog ulaza u crkvu će vam izgledati poput planine i reći vam da misu radije poslušate na TV...
..jest crkva ima i sporedni ulaz (koji je i onako uglavnom zaključan pa i ne služi svrsi kojoj bi trebao biti) ni do njega nećete baš doći s lakoćom....
Ako nemate automobil i nije vas imao tko dovesti u Vrliku već ste došli autobusom ili pak imate namjeru ići s autobusom negdje dalje osim nedavno postavljenih stupića kao barijera za bicikliste i motoriste za invalide i slabije pokretne osobe da bi došle do kolodvora ili otišle s njega da nebi od invalida postali još teži invalidi morat će napraviti popriličan zaobilazni put da bi došli do odredišta.
Naj žalosnije u svemu što ni ostale ustanove nisu prilagođene invalidnim osobama, pa stoga da svaku ustanovu ne opisujem samo ću vam postaviti nekoliko fotografija da se uvjerite u namjeru ovog posta.
 |
| Skalinada prema jedinoj banci u Vrlici |
 |
| Ulaz u poštu samo jedna skalina ali triba se i za nju pomučiti |
 |
| Skalinada ispred jednog od Vrličkih kafića ni ispred drugih nije puno bolja slika |
 |
| Skalinada ispred jedne od trgovina |
 |
| Vrlička pijaca |
Vrlička zelena pijaca, doduše na ovoj slici je prazna, no četvrtkom i subotom je ipak malo popunjenija, a osim zelene pijace ovdje su smještene i drugi uslužni objekti, frizer, turistička zajednica, biciklistički klub...
A o parkirališnim mjestima za invalide u Vrlici ne triba ni govoriti jer ih jednostavno nema.
Iz ovog svega se vidi ako ste invalid ili slabije pokretna osoba, a osim toga ne možete računati na nečiju pomoć vaš ionako težak život je još teži. Vrličke javne ustanove nisu prilagođene inavalidnim osobama tj nemaju prilaz za invalide
 |
| Ljekarna |
Iznimka ovim ustanovama na slikama iznad je Vrlička ljekarna. Ali i ona je tek nedavno postavila ovaj prilaz prikazan na slici
Možda će ovaj post ako ga bude čitao itko od Vrličkih nositelja vlasti natjera na razmišljanje i konačno shvate da su i invalidi građani Vrlike i Vrličkih sela i da i oni zaslužuju bolji život u Vrlici, jer nisu oni krivi što su invalidi
utorak, 1. travnja 2014.
OD VATRE PREKO BOMBE DO KATASTROFE
Nisam mislio da će tako brzo "BOMBA NA KRAJU GRADA" dobiti nastavak, no epilog događanja me je naveo na brzu reakciju. A što me je navelo na ovu akciju....
Ovo o čemu ću sada pisati komodno sam mogao napisati pod dri post, drugi naslov ali kako ova paljevina ima dodirnih točaka s mojom drugom temom odlučio sam onbje teme staviti pod isti naslov.
Druga tema koju imam namjeru obraditi ovdje odnosi se na gomilu zemlje i čega sve ne u tzv. RADNOJ ZONI KOSORE.
A kako je ta gomila tek nekih 100-injak metara od mog obitavališta moj razlog više za zabrinutost.
Već nekoliko godina (od početka izgradnje Sportskog centra Česma) se u radnu zonu dovozi zemlja i i otpad nepoznatog porijekla, neki čak govore da se dovozi i medicinski otpad iz Vrličkog zavoda no nemogu potvrditi istinitost ovih priča pa stoga ostaje ona rekla kazala a po onoj "di ima dima ..."
Osim zemlje ova slika desno nam dovoljno govori da se ovdje ne odlaže samo zemlja već i ono čije mjesto nije ovdje. Nadam se samo da ova gomila nije istovarena iz nekog vozila s Makarskim oznakama, a vjerujte mi ovo nije prvi istovar koji nije zemlja, u zadnje vrijeme svako malo se nešto istovari ovdje i odmah se zavaljuje, ravna.
Još jedna fotka čliji sadržaj nije baš ekološki, da li su ovo iskrcavali naši sumještani ili je i ovo iskrcano iz nekog kamiona to je posve nebitno, jer ni ovoj vrsti otpada nije mjesto ovdje...
...a što reći o ovim cijevima, jesu li one napravljene od azbesta ili nekog drugog materijala, mislim di ni njima nije mjesto ovdje....
Još jedan proizvod čije mjesto nije ovdje složit ćete se sa mnom. Automobilska ili čak možda guma od kombija i to je nebitno...
...a kad bi malo zagrebali ovu gomilu koja već nadvisuje zzv Klepinu dragu pitanje je što bi sve našli ispod...
...a ono što nije završilo ispod zemlje završilo je na obližnjim granama. Naajlonske kese koje na vrijeme nisu završile pod zemljom pod udarima bure završile su na granama koje izgledaju poput Božićnog drvca
Ova velika slika sklopljena od tri fotke s ovom naljepnicom i i tekstom na njoj "najveći dar prirode" pomalo ironično zvuči (naljepnica u stvari reklamira izvorsku vodu Cetina).
A upravo ispod ove gomile zemlje i čega sve ne buktio je požar iz prvog dijela ovog posta i radi toga sam ove obje teme stavio pod isti naslov.
Vatra koja sagorijeva ovaj materijal ne samo da nije ugodna za gledanje ni organima njuha nije ugodan ovaj prizor.
VEZANI POST:
Požar
U nedjelju oko podneva po povratku iz Vrlike priko Lelasa i kroz radnu zonu Kosore primjetio sam dim u tzv. Klepninoj dragi, no nisam prevoše predavao pažnju tome, no u kad sam predveče zajahao biciklu i provozao se prema školi, i što sam se više miris paljevine mi je sve više golicao nos.
I u tzv Klepinoj dragi (starijim Kosoranima najbolje ću približiti kad kažem to je onaj dio Klepine drage kud su Klepići išli u školu odnosno vraćali se iz nje) zateknem ovakav prizor, miris ili bolje rečeno vonj spaljene gume, plastike ili čega već ne je bio skoro nepodnošljiv, ali kako je noć bila sve tamnija morao sam odustati od daljnjeg pregleda stanja.
Sutradan u poslijepodnevnim satima zaputim, se na mjesto događaja zateknem prizor spaljene zemlje....
......oni koji poznaju ovaj predio znaju što se je moglo dogoditi da se je ova vatra tijekom noći rasplamsala, jer ovaj dio je zarastao u šumu, kupinu i što veće ne.
Što se je dogodilo i tko se je igrao boga ne mogiu ništa reći, no onaj tko je kresnuo šibicu ili upaljač i počinio ovakvo nešto mislim da čovjek (ili više njih) nije pri sebi.
Nije mi jasno kako nadležne službe nisu provele istragu o ovom zlodjelu, zar treba da se dogodi tragedija da bih netko reagirao. Jer nije ovo prvi put u našem okruženju da se netko igra sa šibicama u našem okruženju. Jest neki će reći pa vrijeme je kada se pali stara trava da se napravi mjesta novoj, no jedno je paliti vatru u polju, a drugo je paliti vatru u naseljenom mjestu i šumama. kako sam rekao ovo nije prvi put da je zbog nečije šibice izgorjela nečija ogreda, voćka, vinograd i dok netko ne stane u kraj ovakvim bolesnicima oni će i dalje misliti da im nitko ne može ništa, a kada se dogodi tragedija onda će biti kasno.
Nije mi jasno kako nadležne službe nisu provele istragu o ovom zlodjelu, zar treba da se dogodi tragedija da bih netko reagirao. Jer nije ovo prvi put u našem okruženju da se netko igra sa šibicama u našem okruženju. Jest neki će reći pa vrijeme je kada se pali stara trava da se napravi mjesta novoj, no jedno je paliti vatru u polju, a drugo je paliti vatru u naseljenom mjestu i šumama. kako sam rekao ovo nije prvi put da je zbog nečije šibice izgorjela nečija ogreda, voćka, vinograd i dok netko ne stane u kraj ovakvim bolesnicima oni će i dalje misliti da im nitko ne može ništa, a kada se dogodi tragedija onda će biti kasno.
Bomba
Druga tema koju imam namjeru obraditi ovdje odnosi se na gomilu zemlje i čega sve ne u tzv. RADNOJ ZONI KOSORE.
A kako je ta gomila tek nekih 100-injak metara od mog obitavališta moj razlog više za zabrinutost.
Već nekoliko godina (od početka izgradnje Sportskog centra Česma) se u radnu zonu dovozi zemlja i i otpad nepoznatog porijekla, neki čak govore da se dovozi i medicinski otpad iz Vrličkog zavoda no nemogu potvrditi istinitost ovih priča pa stoga ostaje ona rekla kazala a po onoj "di ima dima ..."
Ova velika slika sklopljena od tri fotke s ovom naljepnicom i i tekstom na njoj "najveći dar prirode" pomalo ironično zvuči (naljepnica u stvari reklamira izvorsku vodu Cetina).
A upravo ispod ove gomile zemlje i čega sve ne buktio je požar iz prvog dijela ovog posta i radi toga sam ove obje teme stavio pod isti naslov.
Vatra koja sagorijeva ovaj materijal ne samo da nije ugodna za gledanje ni organima njuha nije ugodan ovaj prizor.
Kosorani ali i svi oni koji su ekološki osvješteni i koji žele prirodu onakvu kakva treba biti stanimo u kraj svemu ovome. Dosta nam je smeća, jer ako ne podignemo glas smeće će se i dalje dovoziti sve dok nam ne dođe do grla a onda će biti kasno za sve.One fotke ali i one koje nisu objavljene ovdje možete pogledati u albumu EKO BOMBA KOSORE
VEZANI POST:
nedjelja, 30. ožujka 2014.
BOMBA NA KRAJU GRADA
Već neko vrijeme nas mediji izvještavaju o Makarskom, Trogirskom....smeću i kakve oni imaju probleme oko zbrinjavanja otpada.
Jeste li se i vi ikada upitali u kakvom okruženju mi živimo? Imamo li mi Vrličani takvih problema?
Kad čujete Vrlikaplast ili Dalmatinka pomislite li na pogone koji su desetljećima prehranjivali Vrličane ili pak pomislite na nešto drugo onu mračnu stranu.
Jeste li ikad pomislili na to da su ova dva nekadašnja pogona zapravo ekološka bomba?
Svi oni koji već dugo ili pak nikako nisu prolazili Vrlikom i bar zastali na par minuta da uživaju u blagodatima Vrličkog kraja neka kroz ovaj post zaključe uživaju li baš Vrličani u ekološkom okruženju.
Naslov ovog posta je "Bomba na kraju grada" ne nije riječ o terorističkoj opasnosti već je riječ o ekološkoj opasnosti, zapravo Vrlikaplast i nije baš na kraju grada već u središtu jednog Vrličkog sela ili naselja Podosoje, dok onaj drugi pogon tj Dalmatinka se doslovce nalazi u neposrednoj blizini samog centra grada Vrlike.
Ova dva pogona su do početka "90-ih godina prošlog stoljeća prehranjivali Vrličane i njihove obitelji, a danas...što oni danas predstavljaju.
Vrlikaplast
Povjest
Za one koji ne znaju Vrlikaplast je osnovana kao izdvojeni pogon Cetinke iz Trilja (Cetinka je isto prošlost više ne postoji) tvornice za preradu plastičnih masa i proizvoda od PVC-a.
Krajem "70-ih godina prošlog stoljeća u Vrlici tj u Podosoju Cetinka je pokrenula pogon u kojem se plastični otpad prerađivao u sirovinu za glavni pogon u Trilju. Sirovina Vrličkog pogona je bio falši proizvodi koji zbog nekog nedostatka nisu mogli izaći na tržište i onda bi se taj falš PVC proizvodi u Vrličkom pogonu sortirao i preađivao za ponovnu proizvodnju. U sastavu Cetinke ostaje do sredine "80-ih godina prošlog stoljeća i otada pa do sve pred domovinski rat Cetinka postaje Vrlikaplast kao samostalno poduzeće i kao takvo (ne)uspješno posluje neposredno do pred sam kada odlazi u stečaj.
Nakon rata odnosno poslije oluje kad se Vrličani vraćaju na oslobođeno područje i kad se nadaju da bi opet mogli naći posao u svom kraju vjeruju da bi se Vrlikaplast (kao i Dalmatinka) mogla podići iz pepela i da bi ona nakon 4 godine provedenih po hotelima i ratištu mogla biti izvor za egzistenciju i opstanak na ovim područjima.
Ne malo poslije rata prvu nadu im je dao izvjesni Vinko Medić poduzetnik s područja Trogira i tada većinskog vlasnika trogirsko-segetske Jadroplastike, jer je on tada odabran kao "spasonosni" kupac Vrličkog pogona, no mnogi Vrličani nisu znali tko je taj Vinko Medić (pisac ovih redaka ga je neposredno upoznao dok je radio kao zaštitar u jednom njegovom poduzeću) i nisu znali da je g. Vinko bio u financijskim dubiozama u svome Jadroplastu (poznata privatizacija "90-ih) i u to vrijeme radnici Jadroplasta nisu primali mjesecima plaće (poznato), no za Vrličane je bio nada za budućnost. No ubrzo se ta nada rasplinula ko mjehur od sapunice.
Trgovački sud u Splitu nakon višekratno ponovljenih javnih oglasa odlučio je pogon Vrlikaplasta prodati Vinku Mediću za svega 200 tisuća tadašnjih njemačkih maraka, dio tog novca je podjeljen tadašnjim zaposlenicima a ostatk gdje je završiuo ne pitakte me nisam detektiv.
Iz usta toga većinskog vlasnika trogirske Jadroplastike još uvijek su prema Vrličanima davana obećanja o skorom aktiviranju pripremljenoga proizvodnog programa i, u početku, zapošljavanju 40-50 Vrličana koji su se vratili iz progonstva.
Iz usta toga većinskog vlasnika trogirske Jadroplastike još uvijek su prema Vrličanima davana obećanja o skorom aktiviranju pripremljenoga proizvodnog programa i, u početku, zapošljavanju 40-50 Vrličana koji su se vratili iz progonstva.
No na koncu se ispostavilo da je Vinku Mediću investicija u Vrlikaplas bio samo podloga za podizanje povoljnog kredita za spašavanje zaposlenika Jadroplastike i drugih Medićevih firmi, a do Vrličana mu je bilo stalo kao do lanjskog snijega.
Ne znam kakva je sudbina G. Medića danas, i mislim da i danas nakon 15-ak godina Vrličani zapravo i ne znaju tko je vlasnik bivšeg Vrlikaplasta, jer će odgovor na to pitanje zasigurno morati dati sud. Kao kupac figurirao je Vinko Medić. Zaposlenici trogirske Jadroplastike danas tvrde da je vrlički pogon kupljen njihovim novcem, ali u vlasničkim knjigama nije uknjižen za Jadroplastiku već na Medić toursu, navodno drugu Medićevu tvrtku. Da je Medić ispunio obećanje prema Vrličanima, njih ti vlasnički odnosi sigurno ne bi ni zanimali.
No ostavimo mi po strani to tko je vlasnik Vrlikaplasta neka o tome brinu oni koji su nadležni, a mi se vratimo u sadašnjost i pogledajmo što Vrlikaplast danas predstavlja za Vrličane.
Odmah kad se uđe na glavnu kapiju (ovo glavna kapija shvatite doslovno jer se danas u taj pogon može ući s bilo koje strane) odmah se vidi u kakvom su stanju zgrade i hale tog nekadašnjeg pogana koji se nalazi uz samu magistralnu cestu D1 (prije Dalmatine glavna poveznica srednje i južne Dalmacije i ostatka Lijepe naše i Europe).
Zgrade i pogoni su zapravo kabriolet, bez prozora, vrata, krova.... i već s ulaza se može vidjeti da ovo više nema ništa zajedničko s nekadašnjim pogonom osim lokacije.
A kad se uđe između onoga što se nekada zvalo zidovi zatiče se stravičan prizor.
Ne na ovoj slici nije smeće Makarskem, Trogira, niti su ovo prizori bliske prošlosti već je takvo stanje manje-više ima već 20-ak godina.
Skupljači sekundarnih sirovina, željeza, bakra, ... su obavili svoje i ponijeli sa sobom ono što su mogli...
...ne znam kako još nisu skupili ove silose vjerojatno stoga jer se vidi s puta no nije isključeno da jednog dana ni njih ne bude...
"izlaz u slučaju opasnosti", za razliku od ovog znaka olakotna okolnost je da se od ovoga može pobjeći na koju god stranu da krenete jer kako sam rekao osim što nema vrata ni prozora nema ni zidova
Dalmatinka
Korak po korak stigosmo i do još jedne ekološke bombe za Vrličane i prirodu, iz ovog stepeništa iznad i ne može se baš zaključiti kojem objektu pripadaju, no iz podnaslova se vidi da je riječ o Dalmatinki.I Dalmatinka je da tako kažem kao i Vrlikaplast kćer jedne druge veće tvornice i to Dalmatinke Sinj. Vrlička Dalmatinka dijeli zajedničku sudbinu kao i Vrlikaplast, samo s tom razlikom štio se je puno veća borba vodila oko prava na vlasništvo između Sinjske Dalmatinke, općine Sinj i Grada Vrlike. Ova trakavica se rasteže ima 15-ak godina i još nisam siguran da li je do kraja razmršen ovaj čvor. Naime, pogon Dalmatinke u Vrlici darovan je Dalmatinki nakon prestanka rada nekadašnje Vrličanke, no Sinjani (zar se uvijek na putu Vrličanima) se nikako nisu mirili s tim.
Kao i u svezi Vrlikaplasta i ovaj problem ćemo ostaviti neka rješavaju oni koji su nadležni za to a mi se vratimo Dalmatinki kao eko bombi čiji je povod i bio ovaj post.
I u ovom pogonu još stoje znakovi za ponašanje u slučaju opasnosti no za razliku od Vrlikaplasta da bi izašli iz ovog pogona ipak morate potražit izlaz kroz vrata ili prozore jer Dalmatinka ipak ima zidove (bar za sada).
I za kraj što drugo još reći na sve ovo osim nade da ove slike Vrlikaplasta i Dalmatinke neće još dugo biti ovakve kakve su prikazane u ovom postu, Podosojani, Jakerani ali i mi svi ostali bi bili jako zahvalni.
Ove fotografije ali one koje nisu prikazane u ovom postu zavirite u album VRLIKAPLAST I DALMATINKA i pogledajte koliko su zastrašujući prizori u ova dva objekta.
a ako više volite pogledati SLIDESHOW ovih fotkica
ili dijapozitiv
DALMACIJO U SRCU TE NOSIM ima i tu opciju za vas.
A osim ove dvije BOMBE NA KRAJU GRADA oko Vrlike još prizora za zabrinutost no o tome nekom drugom prigodom
VEZANI POST
subota, 29. ožujka 2014.
ILIJA IVANČIĆ Kosore NIJE VIŠE MEĐU NAMA
ILIJA IVANČIĆ Kosore NIJE VIŠE MEĐU NAMA
Pogreb dragog nam pokojnika obavit će se 29. ožujka 2014 u 15 sati na groblju Sv. Nikole u Vrlici
Saučešće obitelji
Počivao u miru
VEZANI POSTOVI
ponedjeljak, 24. ožujka 2014.
KATA MILKOVIĆ MAOVICE BIJE VIŠE S NAMA
KATA MILKOVIĆ Maovice NIJE VIŠE S NAMA
Sahrana drage nam pokojnice obavit če se 24. ožujka 2014 (Ponedjeljak) u 16 sati na groblju Sv. Jure u Maovicama.
Pogrebna povorka kreće novog groblja u Solinu u 14 sati
Saučešće obitelji
Počivala u miru Božjem
VEZANI POSTOVI
petak, 21. ožujka 2014.
DVIJE KATE OSTADOŠE BEZ PLATE
Upravo kako naslov kaže Dvije Kate ostadoše bez plate.
Ali ne bilo koje Kate već višegodišnje djelatnice vrličke pošte, Kata Skorup i Kata Barišić.
Već se neko vrime najavljivao ovaj događaj, a od prije par dana to se konačno i dogodilo.
Doduše nisu baš ostale bez plaće, jedna je otišla u mirovinu, a druga je dobila otpremninu i da može potražiti novi posao, a tražiti posao s 50 i kusur godina i još biti žensko je da tako kažem nemoguća misija.
Ne ovo ne znači da Vrlika ostaje bez poštanskog ureda, već se radi o preustroju i rješavanja viška djelatnika. Ako se rješavaju viška djelatnika zašto se onda otpuštaju obje Kate, ako je višak onda bi trebala ostati bar jedna. Problem je taj što i Sinjska pošta također ima višak djelatnika pa bolje otpustiti dvije Vrličanke nego jednu iz Sinjske pošte. E tako se riješila ova zavrzlama, vrličke poštarice se otpuštaju a jedan od viškova Sinjske pošte će zauzeti mjesto dviju Kata., Morale su pasti dvije Kate da se ustupi mjesto Sinjanki (ne znam joj ime a ustvari nije Sinjanka već nova zaposlenica vrličke pošte dolazi iz Hrvaca).
Dvije Kate padoše štono se kaže bez ispaljenog metka a Vrličani i vrlička vlast to šutke posmatra. Pa nije valjda da se nije moglo ništa učiniti u zaštiti Vrličana. Sinjani su Vrličanima krojili pravdu još dok je bila u sastavu općine Sinj, no očito su Sinjani jači i od Općine Vrlika.
Zar je morao biti ovakav scenarij?
četvrtak, 20. ožujka 2014.
BRZICA POVRATAK U ŽIVOT VIDEOTEKA
Kao što sam i najavljivao nakon napisanog posta o hvalevrijednoj akciji na vraćanja Brzice u život evo i Video uradaka.
Kao i dosta puta do sada video uraci su podjeljeni da tako kažem u 2 dijela.
Prvi video se sastoji od praktički svih videa napravljenih tijekom Subotnjeg dana dok je trajala ova akcija, a drugi video je ustvari slideshow izrađen od svih fotki snimljenih tijekom trajanja akcije, neke su posuđene sa stranica Vrličkog proljeća.
A sada evo i najavljenih videa.
1. Video
2. SLIDESHOW
POVEZANI POST:
OPERACIJA VRAĆANJA BRZICE U ŽIVOT
Pretplati se na:
Postovi (Atom)