ponedjeljak, 15. prosinca 2014.

IVAN REJO Maovice NIJE VIŠE MEĐU NAM


IVAN REJO Maovice NIJE VIŠE MEĐU NAM
Sahrana dragog nam pokojnika obavit će se 15 prosinca 2014 u 13.30 na groblju Sv. Jure u Movicama

Saučešće obitelji
Počivao u Miru Božjem

VEZANI POSTOVI
  1. VRLIČANI UMIRU 2013
  2. VRLIČANI UMIRU 2014

subota, 13. prosinca 2014.

MJERENJE KRVNOG TLAKA I ŠEĆERA

Kao što piše na slici u organizaciji Vrličkog Crvenog križa u četvrtak 18. prosinca 2014 ispred skladišta crvenog križa imat ćete prigodu besplatno izmjeriti tlak i šećer.

Da li je ovo mjerenje sličajno upriličeno ili ne u predizborno vrijeme jer se računa da će mnogima skoičiti tlak i šećer kad se naslušaju političkih laži.

U svakom slučaju da li slučajno ili ne hvale vrijedna akcija.

Oni koji do četvrtka neće dolaziti  u Vrliku a u međuvremenu nije ih nitko izvijestio, eto vi kao čitatelji ovog bloga možete izvjestiti vaše najbliže.

Uz vjeru da se Vrličanima zbog političara neće pogoršati zdravstveno stanje ovaj put toliko od mene.

srijeda, 10. prosinca 2014.

JOZO SKORUP Maovice NIJE VIŠE S NAMA



JOZO SKORUP Maovice NIJE VIŠE S NAMA 
Posljednji ispraćaj dragog nam pokojnika obavit će se 10. prosinca 2014 u 14 sati na groblju Sv. Jure u Maovicama.
Saučešće obitelji
Počivao u miru Božjem

srijeda, 3. prosinca 2014.

GASTRABAJTER BITI SAN SVAKOG HRVATA ILI ....?

Mercedes san svakog gastrabajtera ili ...

Svako malo pročitamo u novinama, internetskim forumima, društvenim mrežama, dalekovidnicama i sl. kako mladi sve više odlaze trbuhom za kruhom izvan naše domovine. Pa eto i ja bih napisao nekoliko rečenica, a vi ste tu da opovrgnete ili potvrdite moje mišljenje.

Znano je svima da je u Domovini sve teže doći do posla, svakodnevno mnogi ostaju bez posla ili pak rade i ne primaju plaću. I onda kad je čovjek u krizi, a osim toga pogled na gladna dječja usta navode ljude na svakojake misli i razmišljanja. Neki su se na brzinu dosjetili rješenja skupljanju plastičnih boca, no kako se i tu konkurencija sve više zaoštrava i skupljanje boca postaje sve manje isplativ posao.
I što onda kako dalje, a onda im uđe u glavu odlazak izvan granica naše domovine za koju su mnogi mladići dali svoje živote i danas kad imamo Hrvatsku kad je naša teško je i pomisliti a kamo li stremiti tome da je napustimo.
Povjest se ponavlja
Da upravo tako 60-ih godina prošlog stoljeća počeo je veliki egzodus u nemogućnosti pronalaska posla kod kuće i 60-ih godina prošlog stoljeća ljudi su masovno odlazili u Pečalbu, najčešći izbor je bila Njemačka ali ni ostale zemlje zapadne Europe ali i one prekomorske zemlje nisu bile pošteđene.
Da li su svi oni koji su otišli bili uspješni, da li su rješili svoju egzistenciju pitanje je sad.
Većina nas gledaju te Gastrabajtere kao nekoga tko dolazi kući u Mercedesima, grade velike kuće da ne kažem Vile, no da li svi oni uživaju u svim tim blagodatima?
Poznate su i one priče (da li su samo priče ili ima i istine u svemu tome) kako naši ljudi ne znajući tuđi jezik ne snalaženju u trgovinama nisu ni gledali što uzimaju već su gledali cijene, pa su umjesto gulaša, narezaka kupovali mačju ili pseću hranu jesmo li čuli ono kako nam se švabe rugaju sa AV AV.
Ne rjetko smo čuli i one priče da su neki naši gastrabajteri unajmljivali odjela da bi njegovi susjedi pomislili da živi na visokoj nozi, a istina je ipak puno drukčija.

Da biti gastarbajter nije baš tako sjajan možda možemo sagledati i pogledati u svoje susjedstvo.
Ima nekoliko mojih susjeda koji su bili gastarbajteri kupovali nekretnine i pokretnine, gradili nove kuće, djeci kupovali mercedese i sl. no rijetki su oni koji su dočekali duboku starost. Bar tu mislim na one koji su dočekali mirovinu kao gastrabajter. Mnogi od njih su nakon nekoliko godina mirovine otišli Sv. Petru i Sv. Niki.
Da li je to slučajnost ili ipak neko pravilo. Ipak tu je previše slučajnosti da bi povjerovali u istinu.
Pogledajte i vi u svoje susjedstvo ili komšiluk i zapitajte se koliko je gastrabajtera koji su dočekali duboku starost.
Da li gastrabajteri umiru zbog teškog života i rada u inozemstvu ili tu ima nešto drugo...
Jest ima tu istine da biti gastrabajter nije baš lako, ne dobiva svaki posao iz snova da bi uživao u njemu, puno je više onih koji bi dobivali one poslove koje Švabo (ovo Švabo neka bude zajedničko za sve gastrabajtere i one koji su u Njemačkoj, Francuskoj, Švedskoj...i da ne nabrajam) neće. Uglavnom su to poslovi na izgradnji cesta, kopanje kanala i zidarski radovi, radilo se i po kiši i po blatu i na + 30°C i na -30°C da tako kažem radilo bi se do iznemoglosti. Oni koji su svoje zarađeno trošili u Njemačkoj nisu puno donosili kući, a da bi što više maraka donjeli kući morali su štedjeti na svakojake načine.
Doduše neću reći da nisu svi bili uspješni...ali puno je više onih koji su ribali WC godinama.
No u zadnje vrijeme čujem i neke priče (ne moraju biti istinite) da oni koji su dočekali mirovinu kao gastrabajter morali su primiti neku vrst vakcine inače nebi mogli dobiti potpis za mirovinu i da je upravo to cjepivo jedan od razloga preranog umiranja. Negdje sam čak pročitao ne znam točno gdje da je iz Njemačke dolazila koimisija u Kaštele provjeravati nekog osamdesetgodišnjaka da li je stvarno još živ jer nisu mogli povjerovati u to.

Sve su to priče ono rekla kazala no ne kaže se uzalud di ima dima ima vatre.

E sad dolazi ono pitanje iz naslova "gastrabajter biti san svakog Hrvata ili..." da li krenuti trbuhom za kruhom ili poslušati poruku pjesme od Klape Intrade "Croatio iz duše te ljubim" 
Nek' te rani kora kruva,
kaplja vina zrno soli,
nek' ti kušin bude stina,
al' Hrvatsku sine voli...

ponedjeljak, 1. prosinca 2014.

MILE LELAS - Kosore NIJE VIŠE MEĐU NAMA



MILE LELAS - Kosore NIJE VIŠE MEĐU NAMA 

Sahrana dragog nam pokojnika obavit će se 1 prosinca 2014 (ponedjeljak) u 14 sati na groblju Sv. petra u Vrlici.

Saučešće obitelji
Počivao u miru Božjem

VEZANI POSTOVI
  1. VRLIČANI UMIRU 2013
  2. VRLIČANI UMIRU 2014

petak, 28. studenoga 2014.

IVAN MUČALO - Kosore NIJE VIŠE MEĐU NAMA


IVAN MUČALO - Kosore NIJE VIŠE MEĐU NAMA

Sahrana dragog nam pokojnika obavit će se 29. studenog 2014 godine u 14 sati na groblju Sv. Petra u Vrlici
Saučešće obitelji
Počivao u miru Božjem

VEZANI POSTOVI
  1. VRLIČANI UMIRU 2013
  2. VRLIČANI UMIRU 2014

utorak, 25. studenoga 2014.

MIJO TOJČIĆ - Kijevo NIJE VIŠE MEĐU NAMA



MIJO TOJČIĆ - Kijevo NIJE VIŠE MEĐU NAMA

Posljednji ispraćaj dragog nam pokojnika obavit će se 25. studenog 2014 u 15 sati na groblju Sv. Mihovila u Kijevu.

Saučešće obitelji
Počivao u miru Božjem

VEZANI POSTOVI
  1. VRLIČANI UMIRU 2013
  2. VRLIČANI UMIRU 2014

srijeda, 12. studenoga 2014.

PROJEKTA IGRAMO SE! ZA OSOBE S POSEBNIM POTREBAMA 2014

Već neko vrime pomalo razmišljam o gašenju ovog bloga, više od mjesec dana (od Rožarice) nisam napisao ni slova. Probao sam vidjeti kako to izgleda kad ne moram razmišljati o tome o čemu ću sutra pisati. Pa iskreno rečeno nije mi baš falilo pisanje, imao sam više vrimena za sebe, bicikla i sve ostalo što mi je pri srcu.

I tako skoro da sam rekao doviđenja, a onda mi jučer dođe zanolba na mail da objavim najavu ovog događaja iz naslova. Pa da krenemo.


Zamolbu koju sam dobio u mail prenosim vam u cjelosti. Zamolbu sam dobio još jučer, no kako sam jučer bio odsutan i nisam mogao prije napisati ovu objavu te se nadam da miu to nećete zamjeriti
IGRAMO SE!
Zabavno-edukativni Projekt za osobe s posebnim potrebama 2014.
Dječji klub Dalmalino prema Konvenciji o pravima djeteta i u skladu s ciljevima i
djelatnostima udruge u periodu od 12. studenog do 05. prosinac 2014.godine
organizira Projekt IGRAMO SE!, za suradne udruge s područja Splitsko-dalmatinske
županije:
Centar FRA ANTE SEKELEZ – Vrlika,
PRIJATELJ – Omiš,
Centar JURAJBONAČI – Sinj,
UTIS – Sinj,
Udrugu osoba s invaliditetom – Trilj,
SRCE – Split,
LASTAVICE – Split,
SINDROM DOWN – Split,
ZVONO – Split 
i SUNCE – Makarska.

AKTIVNOST:
Socijalna integracija djece i mladih s posebnim potrebama, njihovih prijatelja, naših
animatora i gostiju kroz zajedničko druženje, igru, ples i zabavu u trajanju od 2 sata.
CILJ PROJEKTA:
Dalmalino kroz Projekt IGRAMO SE!, ukazuje na nužnost senzibiliziranja i edukacije
šire javnosti o različitosti, jednakosti, prihvaćanju, integraciji, načinima ophođenja
prema djeci s posebnim potrebama i teškoćama u razvoju, te na potrebu mijenjanja
stavova kroz pozitivna iskustva.
Želimo da djeca i mladi osobe s poteškoćama u razvoju i njihove obitelji žive u
zajednici koja ih prihvaća i uvažava, te u kojoj mogu ostvariti svoje potencijale.
Direktni korisnici obuhvaćeni ovim projektom su
- Djeca s posebnim potrebama i teškoćama u razvoju, teškoćama u učenju, tjelesna
invalidnost, stanja uzrokovana bolestima; djeca s problemima u ponašanju;kao i
djeca bez uočenih teškoća koja se aktivno uključuju bez selekcije i samostalno..
- Indirektni korisnici su njihovi roditelji, kao i svi ostali članovi njihovih obitelji čija se
kvaliteta života također povećava.
Koristi su:
- Prilika za druženje s vršnjacima. Uzori među vršnjacima za vještine i ponašanja.
- Veće samo poštovanje zbog boravka u grupi. Prilike za učenje o razlikama.
- Učenje novih socijalnih vještina interakcije s djecom različitih sposobnosti.
- Djeca spoznaju da pojedinac može prevladati svoje teškoće i tako postići uspjeh.
- Priznavanje vlastitih sposobnosti, vještina kroz igru.
O NAMA:
Dječji klub Dalmalino čine članovi, volonteri i suradnici koji su usmjereni na područje
pozitivnog rasta i razvoja, a koji provodi niz mjera i aktivnosti sa istaknutim ciljevima
za unaprjeđenje položaja djece i mladih u RH.

S poštovanjem,
DJEČJI KLUB DALMALINO
Zoran Vrsalović, predsjednik Udruge
Kontakt: Tel: 021 /374 618 Mob: 098 /94 80700 E–mail:dalmalino@gmail.com

“Ljudska prava su zapisana u srcima ljudi; ona su tamo bila
mnogo prije nego su ljudi koji pišu zakone skicirali prve
odredbe.” Mary Robinson

U nastavku ili bolje rečeno na ovoj slici ispod nožete vidjeti termine održavanja



Nadam se da ćete se zainteresirati za ovaj događaj i oni koji mogu da će ga uveličati svojom nazočnošću.

P.S. Podjelite ovu najavu onima koji nisu fanovi facebook stranice i bloga, možda i njih ovo zainteresira

Blogger Gadgets