subota, 16. lipnja 2012.

MALOLJETNI DELIKVENTI

Novi blog, nova stranica pridružite se ne samo kao čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje...


Jesu li djeca previše zaštićena zakonom ili bi ipak trebalo razmotriti to pitanje?

Na ovaj tekst me je navelo objava u jučerašnjoj Slobodnoj Dalmaciji o uhićenju 12-godišnjaka zbog krađe mobitela 19-godišnjakinji a o istom pitanju mogli su se pročitati neki komentari na facebbok stranici Slobodne Dalmacije.
Ponavljanje pitanja iz pod naslova: Jesu li djeca previše zakonom zaštićena ili bi ipak trebalo porazmisliti. 
Jer svjedoci smo sve češćeg maloljetničkog nasilja, huliganizma....
Ja osobno se kros posao susrećem s takvom djecom gdje pojedinci hoće uzeti nešto sa štanda a da ne plate ili te dođe na štand provocirati, ali znaš (a to zna i dijete) da to isto dijete ne smiješ udariti jer zakonski bi imao nesagledive posljedice. Čak sam i jednog policajca upitao što u tom slučaju učiniti i na koji način se riješiti tih "balavaca" koji stvaraju probleme. I policajac sam kaže nažalost ja tu ne mogu ništa, a pogotovo ako je dijete mlađe od 14 godina.
Doslovce klinac mi može okrenuti štand naopako a ja to trebam gledati sa strane kao da gledam film na TV i ne mogu ništa učiniti da zaustavim nasilnika.
Ne samo to ni nastavnik u školi ne smije klincu dati šibe ili neki drugi oblik odgojne mjere.
Sjetim se kad sam ja išao u školu nema nastavnika koji nije dao šibe učeniku ili pak zavrnuo uši, potegao za solupe i sl. Pa moja je razrednica u Vrličkoj OŠ za vrijeme svakog SRZ-a (tad smo to zvali sat razredne zajednice) dijelila svakom učeniku šibe onoliko koliko bi imao negativnih ocjena - za dvije jedinice dvoje šibe, pet jedinica pet šiba....,a danas nastavnik ne smije dijeliti tu vrst kazne već ga se šalje kod školskog pedagoga da on riješi taj problem.
I ne samo nastavnik ni roditelj ne smije udariti dijete po zakonu zbog onog dječjeg telefona.
Jedan moj bivši kolega prije nekoliko godina mi je ispričao jedan slučaj o kojem su pisale i novine.
Priča ide ovako: Petanaest godišnja Kći od njegovog susjeda je otišla u "život" i 3-4 dana je nije bilo kući da raoditelji nisu imali pojma gdje je ona jer im se nije javljala, čak su taj nestanak prijavili i policiji, i kad se je konačno djevojčica pojavila u kući otac je onako ljut malo šibom ukazivao da tako nešto više ne radi. Klinka je okrenula dječji telefon i prijavila nasilje u obitelji i u kuću im je došla policija, socijalni radnik i ostale službe. Otac dobije uvjetnu kaznu, i ako ponovi to "kazneno djelo" ide u zatvor. I od tada otac postaje rob svog djeteta. Klinka uđe u svoju sobu raspali glazbu sve u šesnaest, puši, pije i na upozorenja roditelja se uopće i ne obazire već samo pokaže prstom na mobitel kraj sebe. I roditeljima su jednostavno ruke vezane čim prestaje njihov daljnji odgoj tog djeteta.
Svi se rađamo pod istim križem i svi smo kao bebe nevinašca (neću spominjati onu djecu koja se genetski ili na neki drugi način rađaju s određenim psihičkim i inim tjelesnim nedostacima) i kroz odrastanje iz tih beba izrastu osobe uzornog ponašanja, no neke bebe postaju delikventi.

Tko je kriv što nam djeca postaju nasilnici.

Normalno je da prvi odgoj kreće u roditeljskom domu, tj roditelji su prvi na ljestvici u dječjem odgoju, oni su ti koji udaraju prvi pečat u budućem konačnom proizvodu djeteta. No iz gornjeg primjere se vidi da su roditelji ponekad i nemoćni.
Možda ne bi bilo loše prije nego roditelji odluče proširiti obitelj da prođu neki psiho test da se vidi u kakvom su psihičkom stanju budući roditelji. ne jedan slučaj je da se i roditelji drogiraju, opijaju i sl. i da takvi roditelji nisu sposobni podizati obitelj i dijete takvog roditelja u konačnici odgaja ulica.

Možda bi kod maločljetničkih izgrednika zakoni ipak trebali biti malo stroži. Stariji se mogu prisjetiti nekadašnje YU serije iz "80-ih "SIVI DOM" a oni koji je nisu pogledali neka na neki način dođu do rečene serije i neka je pogledaju, i možda će iz te serije izvući neku pouku. Pa ljudi moji postoji stara izreka "da je li batina izišla iz raja?"

No ne smijemo isključiti ni krivicu roditelja u odgoju djeteta. Roditelj koji klincu koji ide u 1. razred daju da sa sobom u školu nosi mobitel od 2 000 kn uz izgovor da sva djeca imaju pa ima će i moje dijete ne drži vodu. Jer takva djeca od malih nogu se uče da mogu imati sve što požele. Najprije je to kroz suze, poslije to bude šakama, a najcrnji scenarij u tom nizu je slučaj Luke Ritza.
I TV-i kao i kompjuterske igrice imaju ulogu odgoja. S TV-a su maknuli crtiće poput Tom i Jerry, Eustahiuje Brzić i dr. crtani uz koje su odrasle generacije jer takvi crtići navodno kod djece izazivaju nasilje, ali zato se bez problema prikazuju ninđa kornjače, hi man i sl u udarnim terminima se prikazuju filmovi od Steven Segala, Chuck Norris, Cobra 11, ali i u dnevnicima se uvijek govori o ratovima i mafijaškim ubojstvima.


Roditelji samo da im djeca ne smetaju po kući pošalju dijete u sobu da na kompjuterima, play stationima igraju igrice uopće ne kontrolirajući koje su igrice u pitanju. A osim igrica tu je i internet i razne društvene mreže poput Facebooka Twitera... Poznato je da je i previše klinaca na tim mrežama koliko roditelja kontrolira što im djeca rade na facebooku (ja sam gledao klinca koji ide u 2 razred kako na facebooku igra poker), otvaraju kli pornografske stranice i sl.


Na sva ova pitanja bi trebala dati odgovor stručne osobe, ja sam se ovdje pojavio kao komentator.




Nema komentara:

Objavi komentar

MOŽETE KOMENTIRATI SAMO AKO IMATE GOOGLE RAČUN (npr. gmail)ili preko facebook profila u gornjem obrascu

Blogger Gadgets