Novi blog, nova stranica pridružite se ne samo kao čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje...
Tko je kriv što nam djeca postaju nasilnici.
Normalno je da prvi odgoj kreće u roditeljskom domu, tj roditelji su prvi na ljestvici u dječjem odgoju, oni su ti koji udaraju prvi pečat u budućem konačnom proizvodu djeteta. No iz gornjeg primjere se vidi da su roditelji ponekad i nemoćni.
Možda ne bi bilo loše prije nego roditelji odluče proširiti obitelj da prođu neki psiho test da se vidi u kakvom su psihičkom stanju budući roditelji. ne jedan slučaj je da se i roditelji drogiraju, opijaju i sl. i da takvi roditelji nisu sposobni podizati obitelj i dijete takvog roditelja u konačnici odgaja ulica.
Možda bi kod maločljetničkih izgrednika zakoni ipak trebali biti malo stroži. Stariji se mogu prisjetiti nekadašnje YU serije iz "80-ih "SIVI DOM" a oni koji je nisu pogledali neka na neki način dođu do rečene serije i neka je pogledaju, i možda će iz te serije izvući neku pouku. Pa ljudi moji postoji stara izreka "da je li batina izišla iz raja?"
No ne smijemo isključiti ni krivicu roditelja u odgoju djeteta. Roditelj koji klincu koji ide u 1. razred daju da sa sobom u školu nosi mobitel od 2 000 kn uz izgovor da sva djeca imaju pa ima će i moje dijete ne drži vodu. Jer takva djeca od malih nogu se uče da mogu imati sve što požele. Najprije je to kroz suze, poslije to bude šakama, a najcrnji scenarij u tom nizu je slučaj Luke Ritza.
I TV-i kao i kompjuterske igrice imaju ulogu odgoja. S TV-a su maknuli crtiće poput Tom i Jerry, Eustahiuje Brzić i dr. crtani uz koje su odrasle generacije jer takvi crtići navodno kod djece izazivaju nasilje, ali zato se bez problema prikazuju ninđa kornjače, hi man i sl u udarnim terminima se prikazuju filmovi od Steven Segala, Chuck Norris, Cobra 11, ali i u dnevnicima se uvijek govori o ratovima i mafijaškim ubojstvima.
Roditelji samo da im djeca ne smetaju po kući pošalju dijete u sobu da na kompjuterima, play stationima igraju igrice uopće ne kontrolirajući koje su igrice u pitanju. A osim igrica tu je i internet i razne društvene mreže poput Facebooka Twitera... Poznato je da je i previše klinaca na tim mrežama koliko roditelja kontrolira što im djeca rade na facebooku (ja sam gledao klinca koji ide u 2 razred kako na facebooku igra poker), otvaraju kli pornografske stranice i sl.
Na sva ova pitanja bi trebala dati odgovor stručne osobe, ja sam se ovdje pojavio kao komentator.
Jesu li djeca previše zaštićena zakonom ili bi ipak trebalo razmotriti to pitanje?
Na ovaj tekst me je navelo objava u jučerašnjoj Slobodnoj Dalmaciji o uhićenju 12-godišnjaka zbog krađe mobitela 19-godišnjakinji a o istom pitanju mogli su se pročitati neki komentari na facebbok stranici Slobodne Dalmacije.
Ponavljanje pitanja iz pod naslova: Jesu li djeca previše zakonom zaštićena ili bi ipak trebalo porazmisliti.
Jer svjedoci smo sve češćeg maloljetničkog nasilja, huliganizma....
Ja osobno se kros posao susrećem s takvom djecom gdje pojedinci hoće uzeti nešto sa štanda a da ne plate ili te dođe na štand provocirati, ali znaš (a to zna i dijete) da to isto dijete ne smiješ udariti jer zakonski bi imao nesagledive posljedice. Čak sam i jednog policajca upitao što u tom slučaju učiniti i na koji način se riješiti tih "balavaca" koji stvaraju probleme. I policajac sam kaže nažalost ja tu ne mogu ništa, a pogotovo ako je dijete mlađe od 14 godina.
Doslovce klinac mi može okrenuti štand naopako a ja to trebam gledati sa strane kao da gledam film na TV i ne mogu ništa učiniti da zaustavim nasilnika.
Ne samo to ni nastavnik u školi ne smije klincu dati šibe ili neki drugi oblik odgojne mjere.
Sjetim se kad sam ja išao u školu nema nastavnika koji nije dao šibe učeniku ili pak zavrnuo uši, potegao za solupe i sl. Pa moja je razrednica u Vrličkoj OŠ za vrijeme svakog SRZ-a (tad smo to zvali sat razredne zajednice) dijelila svakom učeniku šibe onoliko koliko bi imao negativnih ocjena - za dvije jedinice dvoje šibe, pet jedinica pet šiba....,a danas nastavnik ne smije dijeliti tu vrst kazne već ga se šalje kod školskog pedagoga da on riješi taj problem.
I ne samo nastavnik ni roditelj ne smije udariti dijete po zakonu zbog onog dječjeg telefona.
Jedan moj bivši kolega prije nekoliko godina mi je ispričao jedan slučaj o kojem su pisale i novine.
Doslovce klinac mi može okrenuti štand naopako a ja to trebam gledati sa strane kao da gledam film na TV i ne mogu ništa učiniti da zaustavim nasilnika.
Ne samo to ni nastavnik u školi ne smije klincu dati šibe ili neki drugi oblik odgojne mjere.
Sjetim se kad sam ja išao u školu nema nastavnika koji nije dao šibe učeniku ili pak zavrnuo uši, potegao za solupe i sl. Pa moja je razrednica u Vrličkoj OŠ za vrijeme svakog SRZ-a (tad smo to zvali sat razredne zajednice) dijelila svakom učeniku šibe onoliko koliko bi imao negativnih ocjena - za dvije jedinice dvoje šibe, pet jedinica pet šiba....,a danas nastavnik ne smije dijeliti tu vrst kazne već ga se šalje kod školskog pedagoga da on riješi taj problem.
I ne samo nastavnik ni roditelj ne smije udariti dijete po zakonu zbog onog dječjeg telefona.
Jedan moj bivši kolega prije nekoliko godina mi je ispričao jedan slučaj o kojem su pisale i novine.
Priča ide ovako: Petanaest godišnja Kći od njegovog susjeda je otišla u "život" i 3-4 dana je nije bilo kući da raoditelji nisu imali pojma gdje je ona jer im se nije javljala, čak su taj nestanak prijavili i policiji, i kad se je konačno djevojčica pojavila u kući otac je onako ljut malo šibom ukazivao da tako nešto više ne radi. Klinka je okrenula dječji telefon i prijavila nasilje u obitelji i u kuću im je došla policija, socijalni radnik i ostale službe. Otac dobije uvjetnu kaznu, i ako ponovi to "kazneno djelo" ide u zatvor. I od tada otac postaje rob svog djeteta. Klinka uđe u svoju sobu raspali glazbu sve u šesnaest, puši, pije i na upozorenja roditelja se uopće i ne obazire već samo pokaže prstom na mobitel kraj sebe. I roditeljima su jednostavno ruke vezane čim prestaje njihov daljnji odgoj tog djeteta.
Svi se rađamo pod istim križem i svi smo kao bebe nevinašca (neću spominjati onu djecu koja se genetski ili na neki drugi način rađaju s određenim psihičkim i inim tjelesnim nedostacima) i kroz odrastanje iz tih beba izrastu osobe uzornog ponašanja, no neke bebe postaju delikventi.
Tko je kriv što nam djeca postaju nasilnici.
Normalno je da prvi odgoj kreće u roditeljskom domu, tj roditelji su prvi na ljestvici u dječjem odgoju, oni su ti koji udaraju prvi pečat u budućem konačnom proizvodu djeteta. No iz gornjeg primjere se vidi da su roditelji ponekad i nemoćni.
Možda ne bi bilo loše prije nego roditelji odluče proširiti obitelj da prođu neki psiho test da se vidi u kakvom su psihičkom stanju budući roditelji. ne jedan slučaj je da se i roditelji drogiraju, opijaju i sl. i da takvi roditelji nisu sposobni podizati obitelj i dijete takvog roditelja u konačnici odgaja ulica.
Možda bi kod maločljetničkih izgrednika zakoni ipak trebali biti malo stroži. Stariji se mogu prisjetiti nekadašnje YU serije iz "80-ih "SIVI DOM" a oni koji je nisu pogledali neka na neki način dođu do rečene serije i neka je pogledaju, i možda će iz te serije izvući neku pouku. Pa ljudi moji postoji stara izreka "da je li batina izišla iz raja?"
No ne smijemo isključiti ni krivicu roditelja u odgoju djeteta. Roditelj koji klincu koji ide u 1. razred daju da sa sobom u školu nosi mobitel od 2 000 kn uz izgovor da sva djeca imaju pa ima će i moje dijete ne drži vodu. Jer takva djeca od malih nogu se uče da mogu imati sve što požele. Najprije je to kroz suze, poslije to bude šakama, a najcrnji scenarij u tom nizu je slučaj Luke Ritza.
I TV-i kao i kompjuterske igrice imaju ulogu odgoja. S TV-a su maknuli crtiće poput Tom i Jerry, Eustahiuje Brzić i dr. crtani uz koje su odrasle generacije jer takvi crtići navodno kod djece izazivaju nasilje, ali zato se bez problema prikazuju ninđa kornjače, hi man i sl u udarnim terminima se prikazuju filmovi od Steven Segala, Chuck Norris, Cobra 11, ali i u dnevnicima se uvijek govori o ratovima i mafijaškim ubojstvima.
Roditelji samo da im djeca ne smetaju po kući pošalju dijete u sobu da na kompjuterima, play stationima igraju igrice uopće ne kontrolirajući koje su igrice u pitanju. A osim igrica tu je i internet i razne društvene mreže poput Facebooka Twitera... Poznato je da je i previše klinaca na tim mrežama koliko roditelja kontrolira što im djeca rade na facebooku (ja sam gledao klinca koji ide u 2 razred kako na facebooku igra poker), otvaraju kli pornografske stranice i sl.
Na sva ova pitanja bi trebala dati odgovor stručne osobe, ja sam se ovdje pojavio kao komentator.
Nema komentara:
Objavi komentar
MOŽETE KOMENTIRATI SAMO AKO IMATE GOOGLE RAČUN (npr. gmail)ili preko facebook profila u gornjem obrascu