MATE TURUDIĆ - Vrlika NIJE VIŠE S NAMA

MATE TURUDIĆ - Vrlika NIJE VIŠE S NAMA

Sahrana dragog nam pokojnika obavit će se u petak 24. studenog 2017 u 15 sati na groblju Sv.Petra u Vrlici

Saučešće obitelji, rodbini i prijateljima

Počivao u miru Božjem

VEZANI POSTOVI

1. VRLIČANI UMIRU 2014
2. VRLIČANI UMIRU 2015
3. VRLIČANI UMIRU 2016
4. VRLIČANI UMIRU 2017

ODLAZAK U VUKOVAR SAMO ZA ODABRANE TATINE SINOVE

Upravo onako kako nasolov kaže "Odlazak u Vukovar se organizira samo za odabrane tatine sinove.

Pisac ovih redaka je doživio razočaranje kakvo u životu nije, a samo zato jer sam htjeo ispasti fer

Još prošli tjedan na Vrlici je izvješena obavijest da HVIDRA Vrlika i poglavarstvo općine Vrlika organiziraju odlazak u Vukovar, zainteresirani neka se jave Predsjedniku HVIDRE Zoranu Gutiću.

Eto ja sam se najavio još u subotu 11. studenog i lipo sam upitao g. ghutića ima li slobodnih mjesta, on mi je uzvratio da mjesta ima i mene je stavio na spisak.

I cijeli tjedan mi je prošao u pripremama za odlazak u Vukovar, a posebno na današnji dan pazeći da mi sve bude u torbi, hrana, kava, punjači mobitele  i još štošta, i dođem večeras u zakazano vrime na mjesto okupljanja tj. Autobusni Kolodvor Vrlika.

Vidim tamo su uglavnom školarci i još poneki stariiji.

Kad je došao autobus nisam se previše žurio za ući unutra no da sam znao što me unutra čeka vjerojatno bi drukčije razmišljao i drukčije se pripremio.

I tako uđem u autobus i nakon par minuta utvrdilo se da sam ostao prekobrojan, jer su sva sjedeća mjesta zauzeta.

Gosp. Gutić je još nekoliko puta provjeravao spisak i hladnokrvno mi rekao da napustim autobus.

E tad sam ja napravio grešku zbog koje ću se kajati doživotno, Umjesto da se usprotivim izlasku i zatražim da autobus napuste oni koji su se zadnji prijavili, pa taman zvali i policiju ja sam učinio najgoru stvar koju sam moga učiniti radi mira u kući napustio autobus.

OK bi bilo da sam se ja javio danas ili juče već sam se ja najavio još u subotu prije 7 dana i gospodin Gutić mi je i sam rekao da ima mjesta.
No očito je prevladala opcija tatinih sinova ili  Vrlička HVIDRA ima nesposobnog predsjednika koji je na to mjesto izabran tko zna na koji način.

Bez obziran koja je opcija u pitanju no sada znam zašto je Zoran Gutić dobio nadimak ZLOĆO i bar s moje strane nadimak je opravdan.
Ali vjerujem ako boga ima da će mu se ovo vratiti na bilo koji način, a meni će gorak okus ostati u ustima jaaakoooo duuugooo, a u buduće kad god se spomene Vukovar za nene to neće biti asocijacija na ratna stradanja, već na pokvraenost od lokalnog šerifa od Vrličke HVIDRE.
Znam da kad god budem prolazio kraj HVIDRINOG šerifra uv ijek mu mogu pogledati u obraz kad bih ga imao, samo govna nemaju obraz, no da li će on meni više ikad moći pogledati u lice.
Nema što je bilo bilo je, život ide dalje

P.S. Mislite li vi da sam pravedno postupio i napustio autobus ili sam se tribao boriti za pravednost i ostati u autobusu pa neka ZLOĆO traži rješenje.

NAPAD NA SKALINE

Napad na skaline na kojima sam zadnji put bio prije točno 26 godina, mjesec studeni 1991.

Već nekoliko godina na dan Sv. Martina pohodim selo Ruda u općini Otok Dalmatinski jer je Sv. Martin zaštitnik ovog mjesta, a meni prigoda da izvučem koju kunu.

Sve te godine razmišljam hoću li krenuti u tu avanturu i sve odgađam, no u subotu 11. studenog 2017 ipak odlučim sa još jednim kolegom krenuti u napad na skalinadu.

Ova skalinada će posjetiti mnoge Vrličane koji su prije 26 godina zajedno s menom bili u Rudi odnosno spavali u školi.
To je bilo vrijeme na samom početku rata kad smo već bili prognanici smješteni po hotelima, odmaralištima, privatnim kućama...

a u Rudu smo došli kao pripadnici Hrvatske Vojske (onda je to bila garda) i u Rudi smo čekali naoružanje i opremu (mnogi su se tada prvi put susreli s vojnim naoružanjem) prije odlaska na prvi zadatak.

Naoružanje je bilo kakvo je takvo je uglavnom su to bile tanžare ili M48 i ruski PPŠ-evi, sqamo rijetki su imali naoružanje novijeg datuma.

No ostavimo mi naoružanje i vratimo se tekstu zbog kojeg sam i započeo ovaj članak a to je kako u n aslovu piše NAPAD NA SKALINE.
Dakle ja i moj kolega smo krenuli u avanturu uspona na skaline koji se nalace tik uz cjevovod kojim dolazi voda iz Buškog Blata u BiH za potrebe hidroelektrane Orlovac u Rudi.

Iskreno zaboravio sam koliko ono točno ima, ali mislim da ih je bilo više 800 (slovima osamstotina).
Na žalost moj kolega nije dugo izdržao i vratio se natrag jer je prenaporno za njega a i stariji je 20-ak godina od mene.
No ja nisam odustao to bi bilo za mene kao ono doći u Rim a ne vidjeti Papu.

Čim sam došao u podnožje skalkinade u grudima mi je bio neki poseban osjećaj od uzbuđenja srce hoće da iskoči.

Kao i prije 26 godina prošao sam sve skaline da nisam sjeo odmarati osim što bi malo zastao da bih fotkao. Za razliku od prije 26 godina u subotu sam od opreme imao jedino fotoaparat i mobitel nisam ponio čak ni vodu.

No povratak je iako fizički manje zahtjevan bio kud i kamo opasniji.
Kad se ide uzbrdo možeš i pogriješiuti posrnuti dočekat ćeš se na ruke, no zbog zakona fizike kad se ide nizbrdo nema se pravo na pogrešku, a pogreška može jako skupo koštati.

 Dok sam išao nizbrdo čvrsto sam se držao rukohvata za svaki slučaj, no bilo je i dionica koje su bile uskraćene od rukohvata (slika desno).

No da silazak i nije bio baš tako bezazlen vidimo na ovoj slici gdje je vodena bujica nanijela pijesak i kamenje na stepenište.
Ipak sam se na kraju spustio do kraja bez ogrebotine.

Prije samog kraja još fotka igrališta ispred škole gdje smo prije 26 godina imali sportske aktivnosti - nogomet, košarka...balote...

Prošetao sam se i do ribogojilišta u kojem za razliku od prije 26 godina riba više ne stanuje.
I tako ovaj moj putopis privodimo kraju.
Prije točno 26 godina Vrlički bojovnici kreću u prvu akciju iz koje se na žalost nije vratio Vladimir Turudić ili jednostavnije Čiko po kojem je bio poznatiji.

P.S. Baš me zanima da li je još itko od Vrličana poslije bio na ovim skalinima i da li je netko od fanova upamtio koliko je ono skalina u Rudi?

I za kraj slideshow fotki koje nisu prikazane u postu.

PROJEKTA IGRAMO SE! ZA OSOBE S POSEBNIM POTREBAMA 2017

Projekt IGRAMO SE! za djecu s posebnim potrebama opet je u našem gradu Vrlici točnije u Centru Fra Ante Sekelez:

Kao i svake godine negdje u ovo vrijeme u email zaprimim u email najave ovog događaja, pa tako i ova godina neće izostati.

Dva-tri dana praktički kod kućew samo prespavam pa tako nisam mogao ovo najaviti odmah po primitku ove obavijesti, alio bolje ikad no nikad.

Evo ja se neću puno mučiti oko teksta samo ću učiniti ono najjednostavnije copy i paste sadržaja emaila, pa evo kako to izgleda:

S veseljem dijelimo s Vama informaciju da će se Zabavno-edukativni projekt "IGRAMO SE!", za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom održati u Centru za rehabilitaciju FRA ANTE SEKELEZ - Vrlika 13. studeni ( ponedjeljak ) i Centru za rehabilitaciju MIR - Kaštel Novi 15. studeni ( srijeda ). Početak oba programa je u 10.30 sati.

Cilj je provođenje mjera i aktivnosti u svrhu poboljšanja kvalitete života osoba s posebnim potrebama, te pomoć u integraciji u lokalnu zajednicu. Nositelj je Dječji klub Dalmalino iz Splita i projekt ima regionalni karakter.

U zajedničkoj interakciji sudjeluju članovi kluba, volonteri i suradnici:

• Snjegulica,
• Cirkus duo,
• Dječja folklorna skupina "KUU Milan Begović"- Vrlika,
• Mlađa plesna sekcija i Mandolinski sastav Božiji pivčići "HKUD-a Peruča" – Hrvace,
• Kaštelanske mažoretkinje
• i mališani iz dječjeg vrtića Zvončica iz Vrlike.

Kroz 5 godina održavanja Projekt je uključio više od 1200 osoba: štićenika, njihovih obitelji, terapeuta, animatora, prijatelja i gostiju u igri i zabavi.

Igramo se zajedno!

Srdačan pozdrav,

Zoran Vrsalović, predsjednik udruge 
DJEČJI KLUB DALMALINO

21000 Split, Josipa Jovića 22
Tel: 021/374 618 Mob: 098 /94 80700