EKSPEDICIJA NA VELI VRH 7. LIPNJA 2014

Ekspedicija na Veli vrh, tj odlazak na mjesto dana "D" za Vrličane i Vrličku satniju.

Već nekoliko godina organizirano se odlazi na Veli vrh početkom mjeseca lipnja preciznije vikend najbliži 8. lipnju jer tog 8. lipnja 1993 godine su Vrličani izvojevali pobjedu protiv mrskog okupatora, pobjedu koja je ušla u anale domovinskog rata, a kako svaka pobjeda iziskuje i žrtve tako i Veli Vrh nije prošao bez žrtava s obje strane no 8. lipanj je spomen koji Vrličani i pripadnici Vrličke satnije obilježavaju kao svoj dan "D".

Najavljeni polazak za ovu ekspediciju bio je subota 7 lipnja oko 6 sati, no polazak se ipak dogodio malo kasnije nego je najavljeno, no Vrlički bojovnici su kao i uvijek spremni na sve i sad kašnjenje od nekoliko minuta nikoga nije zabrinjavalo.

I konačno ekspedicija od 14 Vrličana je spremna za polazak. Zahvale poglavarstvu grada Vrlike i komunalnom poduzeću USLUGA što su nam ustupili vozila za prijevoz na mjesto događaja.

Nakon nešto više od sat vremene stižemo u neposrednu blizinu stravičnih događanja.
Moram reći i to dok smo se vozili prema ovom mjestu nakon 21 godine u grdima mi je bio neki neopisivi osjećaj, uzbuđenje, a kad smo se konačno zaustavili imao sam osjećaj kao da to nije isto ono mjesto gdje nam je bilo mjesto boravišta prije 21 godinu. Nekako znaš da je to to ali ubrzo kad malo bolje zagledaš navru još veća sjećanja i još veće uzbuđenje inda se počnew pokazivati rukama, ondje smo spavali, ondje je bio, šator, ondje bunker....

Vozilom komunalnog poduzeća USLUGA smno se primakli maksimalno koliko se moglo prići prije nego je počeo pješački pohod na Veli Vrh.
Uspinjanjem na mjesto događanja opet se susrećete s pitanjem da li je to ono isto mjesto od prije 21 godinu jer ovdje je prije 21 gudinu sve bilo prekriveno bukovom šumom a danas je tu samo ponegdje kakav šumarak izgleda poput Vrličkog golobrda nekada.
A onda se sjetiš da je prije nekoliko godinama Svilajom harao požar i da je vatrena stihija u nekoliko dana progutala ono što je raslo stoljećima.

Dok sam se penjao praktički nisam spustio nogu na travu već sam se sa škrape na škrapu prebacivao i stigao do mjesta događanja, kad sam svojim  očima vidio to mjesto navrla su sjećanja kao da je to bilo jučer a ne prije 21 godinu.
I samo okruženje mjesta događanja ni nalik nije onome kakvim smo mjesto ostavili iza sebe prije 21 godinu, bukove šume jkednostavno nema, ostao je jedino kamen na kamenu, ali za nepovjerovati nismo nigdje nabasali na poskoka iako je ovo vrijeme kad su oni najaktivniji.

A onda smo se popeli još više da bi napravili po neku zajedničku fotografiju...

...a nakon zajedničke fotke pogled prema našem kraju odaklen smo gledali prije 21 godinu mrskog neprijatelja kako nam pali kuće, pljačkaju ono naše muke što smo godinama sticali, a danas je to pogled koji se ne može opisati rječima, jednostavno pogled za pamćenje s čvrstom vjerom da ću ovdje biti i sljedeće godine.

Poslije fotkanja i uživanja u pogledu došao je red i na ono zbog čega je i upriličena ova ekspedicija a to je spomen, počast i paljenje svijeća za tada poginulog pripadnika Vrličke stanije Petra Varnicu ali i ostale koji su ovdje ostavili svoje živote da bi mi danas uživali u slobodi.

Ma ostalo bi se na Velom Vrhu i još duže ali kako se sunce sve više penjalo prema zenitu vrućina je postajala sve nepodnošljivija, a to je bio znak da je vrijeme da se napusti Veli vrh i potraži negdje duboka hladovina...

...pronalaskom hladovine vrijeme je za okrijepu i osvježenje.
Na domjenku moramo se zahvaliti još jednom poglavarstvu grada Vrlike i gospodinu Teskeri koji su se pobrinuli da nam ništa ne fali.

...no ipak falile su nam balote da se zabava i boravak u prirodi još malo produži, neki su nas pokušali podsjetiti na neke zaboravljene igre, no kako većina nas nije znalo te igre ubrzo se odustalo i od te nakane.

I tako dođe vrijeme napoštanja ovog mjesta uz uvjerenje da se i iduće godine nađemo na istom mjestu

Što reći o ekspediciji na Veli vrh tj odlazak na mjesto koje Vrličani ne smiju nikada zaboraviti. To je mjesto gdje se Vrlička satnija susrela s borbom prsa u prsa sa Četničkim divrzantima i našim "komšijama", to je mjesto gdje su Vrličani pokazali kako se brani svoja gruda, to je mjesto gdje su četnici doživjeli takav poraz da se više nikada nisu usudili napraviti takvo nešto jer su tada naučili da se nije s rogatima bosti. Do tada su možda i sanjali da bi se njihov san o Velikoj Srbiji i S(R)AO Krajini mogao i ostvariti, no nakon Velog Vrha su znali da od toga nema ništa i da je pitanje dana kad će Sao Krajina postati Zmaj od papira.

Vrlička stanija je tada napravila nešto za pamćenje, no da li i Vrličani pamte ovaj događaj i ovu pobjedu. Zašto se ne učini više da više Vrličana pohodi ovo mjesto ne mislim tu samo na pripadnike Vrličke satnije već i na sve ostale Vrličane porije svega na djecu da i djeca snaju gdje su im očevi, stričevi, djedovi izborili pobjedu tza anale, zašto Vrlička škola nebi organizirala jednodnevni izlet za učenika na ovo mjesto ...

Ovu pobjedu nad našim komšijama su izborili Vrličani i vrlička satnija i to im nitko ne može oduzeti.
Da su ovako nešto napravili Sinjani mislim da bi Sinjani trčali još jednu Alku.

S vjerom i nadom da će nas već iduće godine na ovom mjestu biti puno više od 14 završavam ovu svoju reportažu.

Kao i uvijek do sada sve fotke koje niste mogli vidjeti ovdje ili na facebboku možete pogledati u Albumu VELI VRH  7. LIPNJA 2014

A isto tako za sve one koji radije pogledaju video i za njih imam rješenje.

U ovaj video sam ukomponirao sve fotke i videa koji su nastali za vrijeme ove ekspedicije, malo sam se pozabavio i miksanjem nekih poznatih glazbenih uspješnica, nadam se da ćete biti zadovoljni s viđenim.



VEZANI POST:
OBAVIJEST O OBILJEŽAVANJU GODIŠNJICE OBRANE VELOG VRHA