ROŽARICA 2012 VRLIKA DRUGI DIO

Novi blog, nova facebook stranica pridružite se ne samo kao čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje, komentirajte...

Namjerno sam podijelio ovaj događaj u dva dijela čisto radi preglednosti. nadam se da se slažete s mojom malenkosti.

Nakon što sam prošlu noć došao kući prva stvar koju sam napravio prije spavanja je poskidati materijal s mog fotića tako da se napravi mista za nove snimke. I onda sam krenuo na počinak, prije toga navio sam mobitel za buđenje oko 5 i po i sklopio oči bez ikakvih problema. I onda se slučajno probudim idem viditi koliko još imam spavati kad na mobitelu vidim da je trnutno 7 sati manje 20 minuta, gledam i ne vjerujem trebao sam već davno biti na svom mjestu, a ja još u krevetu. A što se dogodilo u stvari, nakon što sam nariktao mob za buđenje nisam kliknio na spremi i normalno mobitel nije reagirao. 

I kad sam vidio koliko je već sati iz kreveta sam skočio u trenu, nabrzinu se obukao, umio i onako bez jutarnje kave sjeo u automobil i pošao na svoje radno mjesto.

Jutro je osvanulo s gustom maglom (ništa novo u proteklih nekoliko dana pomalo se privikavamo na nju), već je sve bilo spremno za doček Vrličana i njihovih gostiju.

Opet je tu uobičajena ponuda kad su derneci po Dalmaciji pa tako ni Vrlika nije iznimka.

Opet su tu prizvodih starih zanata: noževi, kosiri, peke metalne.

... peke glinene, kao i ostali priizvodi od ngline, proizvodi koji se sve manje kupuju radi uporabe u domaćinstvu kao što se nekad radilo, ovi se proizvodi više kupuju radi kolekcionarstva ili pak da bi bio ukras u domaćintvima čisto radi nostalgije i posssjećanja na neka prošla vrimena.

Vrlika nije pošteđena ni njegovog veličanstva odojka, janjetinu nisam primjetio.

Možda je i ovo jedan primjer da se Vrlika razlikuje od drugih mjesta.

U Sinju za Vel. Gospu, Solin Mala Gospa, Trilj Sv. Mihovil i da ne nabrajam, u tim mjestima je uobičajeno da se postave ražnjevi i da se peče na licu mjesta i osim odojka peču se i janjčići. No u Vrlici nema pečenja na licu mjesta, već se odojci donose već pečeni, a janjeta ni za lik.

A i pisac ovih redaka a vjerujem da se mnogi od vas prisjećaju predratnih vremena kad su se u ovakvim prigodama (ne samo za Rožaricu jer smo prije rata imali još jakih derneka, kao što su Fili i Jakov, Sveti Savo) pekli veliki praščići od cirka 120 kg žive vage pa na više. E to je bilo pečeno i još uz to pečeno uzme se Brtanova pogača ili "turta". Ma kad bi' razvezao obje kese ili torbe ona s pečenjem ili ona s "turtom" zamirisala bi cila kuća (evo i sada mi se kvasi u ustima) ne zna se da li više od pečenja ili od "turte".

Uh! Raspisao sam se o nekim prošlim vremeneima no vratimo se mi u sadašnje vrime; Vrlika se pomalo popunjavala, magla koja se dizala stvorila je dojam kao da se je naoblačilo i da bi mogla početi padati i kiša koju su meteorolozi najavljivali unatrag nekoliko dana. Ali na svu sriću od kiše nije bilo ni K...

Imao sam zaprimjetiti da za razliku od proteklih godina izostala je jutarnja budnica iz režije Sinjskih puhača i mažotretkinja. Ne znam možda su i prošli prije nego sam ja stigao u Vrliku ako ipak jesu izvuinite me na ovoj opasci. A kad smo već kod mažoretkinja,  zašto Vrličani nemaju svoje mažoretkinje, zar je to toliko teško oformiti. Sinjani, Triljani, Solinjani i dr. imaju svoje mažoretkinje zašto i Vrlika nebi iomnala svoje umjesto da se plaćaju dolasci Sinjskih. No o tome neka razmišljaju drugi, ako sam ja probudio inicijativu za neka buduća vrimena tim bolje.

Središnji dio Vrličkog slavlja osim Procesije i Sv. Mise je izložba proizvoda nastalih iz ruku naših Vrličana i Vrličkih autohotnih proizvoda

Rukotvorine Petra Škalica...

Jozo Režić i njegova destilarija...

....štićenici Vrličkog zavoda Ivan Sekelez...

....umjetnički radovi Vrličke nošnje...

...pa i sama Vrlička nošnja od majstorice Snježane Blažević. Koja je osim vrličke nošnje i kapa obukla i lutke, ali ovaj put su to bile samo cure u narodnoj nošnji momaka ni za lijek, a Snježana kaže da momka nije mogla nigdje naći, no očito je slabo tražila jer bar u Vrlici ima momaka i onih mlađih i onih starijih...

Ema i njeni uštipci usudio bih se reći da su bili ko "Lopari" oni koji ne znaju što je Lopar neaka se raspitaju kaod starijih..

...a i Dujka Lisičar koju smo navikli gledati u drugoj ulozi (na Vrličkoj pijaci) i ovdje je imala što za pokazati a i spremno je pozirala mom fotiću (bar netko cijeni ovo što radim)

Ostatak foto galerije nastalu kroz ova dva dana ćete moći pogledati ako kliknete na FOTO GALERIJA ROŽARICA 2012

A i s ovim fotkama bih pomalo priveo kraju ovogodišnju reportažu iz naše Vrlike.

Bio bih ispratio i procesiju ali i bar neki segment mise u crkvi, ali je to bila malo podalje od mog štanda tako da ste ostali uskraćeni za taj detalj no nadam se da ćete mi oprostiti.

Po završetku mise Vrličani su još jednom probali naći nešto za sebe po brojnim štandovima za sve i svakoga, neki su svratili i do mene i ostali vječno zapisani na ovom blogu za neka buduća vrimena.

I poslije mise Vrličani su se duže nego inače zadržali po Vrlici i vrličkim kafićima iz razloga što je sutradan državni praznik Dan neovisnosti pa stoga nisu morali žuriti kućama na ručak da bi potom krenuli na put pogotovu ovdje mislim na one Vrličane i njihove goste koji su došli iz većih udaljenosti.

A oni koji nisu mogli fizički biti nazočni ovom događaju ostaje im ovaj moj blog da im bar donekle zapeče nostalgija uz nadu da će do godine i sami biti dio Vrličkog slavlja.

Hoće li dio Vrličkog slavlja biti i ovaj blog sve ovisi o vama. Nada da se ovaj blog održi trajat će još 10-ak dana točnije kako sam do sada i govorio Dan D za ovaj blog je 20. listopad a o tome ću još pisati naknadno do tada uživajte u ovome što sam pisao od početka mjeseca Svibnja.

Još predstoji VIDEOTEKA KOJA ĆE BITI PREDSTAVLJENA NA NOVOM POSTU