OPTIMA (NI)JE FER

Novi blog, nova facebook stranica pridružite se ne samo kao čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje, komentirajte...

Kad pogledam ovu sliku i ovaj sleng "svi volimo fer" pomalo mi zvuči smiješno.

Prije manje od pola godine bio sam oduševljen prelaskom na Optimu. no danas je moje razmišljanje je puno drugačije.

Pitate se kojeg telefonskog operatera odabrati.

Mislim da kad je pitanje odabira operatera manje više sve isto, koju kunu gori koju kunu doli, samo se triba snaći u brdu tarifa. Još malo će biti godinu dana da sam korisnik O2+ paketa odnosno surf paket internet flat + telefon (TV me ne zanima), (ovo plus znači da je mreža dostupna priko T-comove mreže) i u početku korištenja sve je bilo OK brzina downloada je bila češće iznad 4MB/S nego ispod četri a upload je bio konstantan 0.26 MB/S, a onda nakon 3-4 mjeseca počelo je s pucanjem veze posebice u večernjim satima, zvao bi SZK oni govore da je proslijeđeno t comu no sve je bilo uzalud. I onda kako za vrijeme ljeta nisam bio na ovoj adresi pa tako nisam ni koristio internet, a onda kad sam se vratio prije manje od mjesec dana i ponovno se priključio na internet evo do dana današnjeg brzina downloada je nešto iznad 2MB/S upload je ostao manje više isti. Zvao opet SZK nekoliko puta i oni mi jave da tehnička služba rješava problem i da se strpim. Strpljiv sam ima više od pola godine no strpljenje je pri kraju. Prije dva dana došao njihov tehničar priključivao neki svoj router i ista stvar iako u postavkama routera se može vidjeti da bi mogao ostvarivati maksimalnu (MAX RATE) i priko 6MB/S. I tehničar otišao dalje a ja ostao na istome. Sutradan me zovu iz SZK da ne mogu imati veću brzinu jer sam daleko od centrale (oko 3 KM) no mene kažem zanima kako sam mogao prije imati brzinu veću od 4 MB/S sad odjedanput ne mogu iako je ista udaljenost od centrale. I onda sam ih tražio kad već imam smanjenu brzinu da mi smanje i mjesečnu naknadu adekvatno tome, oni mi nude start paket od 2GB uz iste brzine D/U jka im kažem pa što ću s 2GB toliko će mi pozobati samo update od anti-virusa i Windowsa a ostalom da ne govorim no da nude nku među tarifu od 5 ili 10 GB objeručke bih je prihvatio. Ja im još kažem da nije u redu da jednako plaćam ja koji imam brzinu od 2MB/S kao i onaj što ima preko 4 MB/S i da nisam u ravnopravnom položaju. A osim što je brzina upola manja nego prije pola godine konstantno se javlja pucanje veze posebice u večernjim satima. Donekle su bili OK ponudili su mi raskid ugovora ako nisam zadovoljan uslugom., no što mi to znači doći ću kod drugog operatera i imati iste uvjete i opet ugovorna obveza. No mislim da ulaskom u EU (ipak se nadam da nećemo ući u EU) mislim da na telefonskom tržištu više neće biti ništa isto a to će biti za manje od godinu dana a u to vrijeme mi ističe i ugovorna obveza pa ću moći pametnije odabrati a možda će i konkurencija biti jača. Sad da li T COM njih vuče za nos ili oni nas to je već drugi par postola. Možemo mi mijenjati operatere k'o košulje (nikad više T COM) no sve je to isti DREK i da završim izlaganje. Još donekle možda to sve dobro funkcionira (mislim kod ovih operatera koji nisu T COM) tamo gdje ide mimo TCom-ove infrastrukture a to je uglavnom u većim gradovima, a manji gradovi naselja a da sela i ne spominjem te uvjete će imati znate kad NIKAD.
Kad se prijavljuje kvar oni to prosljeđuju t comu o biti problema, sad da li t com izlazi na teren ili ne da bi otklonio taj kvar "Hamletovska dilema" pitanje je sad. Pitam ove iz Optime izlazi li njihov tehničar na teren zajedno s t comovcima ovi kažu da ne izlaze. Bio bi dobar vic da nije istina. To je isto kao pustiti lisicu u kokošinjac i otići u kuću popiti kavu uz vjerovanje da lisica neće omastiti brke kokicama.

Čitajući forume na internetu vidim da manje više kod svih operatera nema veze da lio je to Optima, H1, Iskon... i da ne nabrajam prvih par mjeseci sve funkcionira besprijekorno a onda počinju problemi pucanja veza, spori internet a posebice u večernjim satima i tim problemima nema kraja.
Zato moj savjet ne lutajte među operaterima vjerujući da će kod onog drugog biti sve OK jer gdje došli čeka vas isti scenarij, čupanje kose i živciranje ali kod svih će vas čekati obvezno plaćanje računa i ako zakasnite samo jedan dan s plaćanjem odmah vam zaračunaju zatezne kamate, a to što oni vama ne pružaju adekvatnu uslugu za ono što plaćate boli ih ona stvar za to.


OPTIMA (NI)JE FER ali na žalost ni kod drugih operatera nije ništa bolje svima je u interesu izvući što više love iz naših džepova

PRIMIČE LI SE KRAJ DALMACIJE U SRCU?

Ovaj post prvenstveno je namijenjen onima koji nema Facebook profil ili bolje rečeno onima koji zaviruju na blog bez posredstva Facebooka

Pitanje iz naslova glasi "primiče li se kraj Dalmacije u srcu"?

Kako stvari stoje najvjerojatnije Da. Oni koji su ipak vidjeli obavijest na Facebook stranica istovjetnog naziva kao i ovaj blog znaju da se tribaju izjasniti žele li ovaj blog do 20. listopada nakon 20. listopada više neće ništa biti isto. A oni koji ipak nisu pročitali izvješće na Facebooku do 20. listopada se trebaju izjasniti žele li podržati moj rad sa ništavnih 120 kn godišnje ili 10 kuna mjesečno što je malo više od cijene dnevnih novina.

Poslije 20. listopada ovaj blog će biti blokiran i nećete moći pristupiti njemu bez mog odobrenja. Nakon 20. listopada (subota) moći ćete sa mnom stupiti u kontakt jedino priko Facebook stranice.

I nakon 20. listopada ja ću tipkati na ovom blogu ali nećete mu moći pristupiti. U neku ruku tipkat ću na njemu za svoj gušt ili za gušt onih koji se jave da bi htjeli podržati moj rad uz gori navedene uvjete. Tipkati ću još neko vrime i slati obavjesti na facebook a onda ću i s tim prestati i na ovom blogu voditi neku vrst privatnog dnevnika. A vi ako ipak imate namjeru promjeniti svoje stajalište još se možete javiti i odgovoriti na anketno pitanje postavljen na Facebook stranici ili na neki drugi način samo priko Facebooka, do 20. listopada miožete me kontaktirati i priko email kontakta na ovome blogu prikazan je doli desno, nakon 20-og ostaje samo Facebook.

Ovaj post bi sada primakao kraju, a vi još imate nekoliko dana da se odlučite kako dalje ili je tih 120 kn za vaš previše.

HRVATSKA NOGOMETNA REPREZENTACIJA HRVATSKA ILI...

Novi blog, nova facebook stranica pridružite se ne samo kao čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje, komentirajte...

Utakmica nogometnih reprezentacija Makedonije i Hrvatske je iza nas i završila je rezultatom kakvim jest i za koji manje više svi znaju, no povod ovom mom tekstu je nešto sasvim drugo.

Igrač Dinama Sammir i njegov debi u repki već nakon prvog poziva i rekacija publike na njegov ulazak su jedno no druga strana priče je izjava Štimca u današnjoj slobodnoj da zbog 10 budala ne trebaju ispaštati ostali navijači. Ja bi' mu uzvratio da je on zbog jedne budale (Z.M)okrenuo leđa navijačima. Nisu navijači protiv Hrvatske reprezentacije već su navijači protiv mafije koja se drznula upravljati Hrvatskim nogometom. A tu mislim poglavito na g. Mamića ali i na samog I. Štimca. Jer Hrvatska reprezentacija samo je u naslovu ostala Hrvatska inače je ona postala privatna prčija u rukama Mamića i Štimca. Jer vidio je Mamić da je Dinamo u Ligi prvaka nitko i ništa doli vrića za nabijanje gol razlike i da preko Dinama nije lako prodati igrače i onda je bacio pipke na najveću Hrvatsku svetinju na Hrvatsku reprezentaciju, jer je Hrvatska reprezentacija jedina što nešto vrijedi u Hrvatskom nogometu. A Hrvatski navijači su izgleda jedini koji mogu pružiti ovoj mafiji otpor.

Nemam osobno ništa protiv Sammira i njegovih nogometnih kvaliteta, ali ptica na grani zna da Sammir nije došao u repku zbog nogometnih kvaliteta već zbog toga da se proda i zbog toga jer je tako odlučio Z. Mamić. Jer ako se Sammir ove godine ne proda propada sva Mamićeva investicija u ovog igrača i već dogodine novopečenoig reprezentativca bi mogli gledati u npr. Lokomotivi, Zagrebu ili nekom trećem klubu.

Pakt između Štimca i Mamića je pomalo smiješan.

Nedavno sam gledao jednu epizodu CSI Miami kriminalističke serije gdje se istraživalo ubojstvo ženske iz Jet set miljea i jedna od osumnjičenih je bila njena konkurentica za zadobivanje medijske pažnje. I sad da ne prepričavam njenu cijelu epizodu citirat ću samo jednu njenu iskaz.

Da su njih dvije neprijateljice za medije, no u privatnom životu su one najbolje prijateljice

Takav je izgleda odnos Štimca i Mamića. Jer ne možemop zaboraviti njihov međusobni "rat" oko predsjedničke fotelje i Mamićeve čuvene izjave "Nećeš razbojniče..."
I onda taj isti Mamić postavlja Štimca za izbornika nogometne reprezentacije - kako i zašto. Vjerojatno su i njih dvojica poput one dvije starlete iz rečene serije, za medije protivnici, a međusobni prijatelji ili bolje rečeno istomišljenici jer poznata je izreka "Vrana vrani oči ne vadi"

Ja sam zato da se bojkotira sljedeća utakmica reprezentacije Hrvatske i Walesa ali ne zbog reprezentacije već zbog nogometne mafije da im bude jasno da se maknu od Hrvatske svetinje

Štimac sebi stavlja zasluge za pobjedu Hrvatske rerezentacije Ha! Ha! No očito još ne shvaća da su to još uvijek "Bilić boysi" i da su to igrači proizvod ex. izbornika S. Bilića.

BENKOVAČKI LOV NA 10 KUNA

Novi blog, nova facebook stranica pridružite se ne samo kao čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje, komentirajte...

10 je u misecu je poznato da svi putevi toga dana vode u Benkovac na najveći pazar svega i svačega u Dalmaciji ali i šire.

A odklazak u Benkovac nije ništa novo za mene. Ipak ovo mi je prvo odlazak nakon ljetne stanke, a malo je falilo da izostanem i danas. A zbog čega? Jučer u popodnevnim satima je kiša pokazala zube, a kako je moj običaj da u Benkovac krenem dan ranije tako da ne moram ustajati u ranu zoru pa onako snen krenuti na put, već mi je lakše ako se uputim dan prije i onda opet moja auto-soba dolazi do izražaja. I kako sam već spomenuo već sam skoro ostao doma zbog popodnevne kiše, jer nije to otići do Drniša Pa se vratiti, a onda me zove kolega oko 5 sati popodne koji je u Benkovac već stigao da u Benkovcu kiše skoro pa da i nema. I onda ja na brzaka obavim posljednje pripreme i pravac Benkovac. Moja uobičajena ruta priko Svilaje --> Drniš --> Roški slap --> Benkovac, neki govore da je Bliže na Knin pa na Kistanje, ali meni se čini da je ipak bliže priko Roškog Slapa, možda je jedino sporija cesta upravo zbog spuštanja prema Roškom Slapu i onda penjanje na suprotni kraj. Od moje kuće do Benkovačkog pazara ima ravnih 84 km (naravno ovdje mislim na moju rutu).

Dobar dio puta me je pratila kiša i sve mislim uzalud sam krenuo na ovaj put, no ipak kad stigoh na odredište kiše ni za lijek. Našao sam se sa svojim kolegom popili koje pivce, večerali i na počinak svaki u svoju auto-sobu.

Nakon buđenja prvo sam pogledao u nebo i vidio da nema oblačka na nebu, što bi značilo obećavajući dan, a onda jutarnja higijena, ispijanje prve jutarnje kavice i onda priprema za doček potencionalnih mušterija. I izlazim iz kafića i odmah sretnem prvu poznatu facu, a tko drugi nego naš diplar Josip Galiot no većina ga zna ka  Momir. On se svaki put čudi i smije na to što spavam u autu pa je to učinio i ovaj put.

E sad dolazim do onog dijela zbog čega sam i započeo ovaj tekst. Ne nije to Benkovavačka vreva, ponuda svega i svačega štono se kaže od iglice do Traktora. Povod mome tekstu je ekipa koja se je pored mene namjestila. Bolje rečeno tri mladića koji su poslagali na desteke kutija od banana i baš se pitam što je u njima. I kad su rastvorili te kutije imao sam što vidjeti.

Pogled na te otvorene kutije vratilo me je 10-ak godina u natrag tj u vrijeme rata i odlazak u Caritas gdje i robu iz kojekakvih izvora, tako i ovdje kao što se i vidi na slici tu je robe bilo razbacane bez ikakvog reda i smisla. Bože! Pomislih što to ovi rade, a onda kad je počela galama odnosno više dernjava spomenute trojke  Sve po 10 kuna, sve po 10 kuna, ma možeš misliti da će nešto prodati. Bilo je tu kojekakvih majica, muških, ženskih dječijih nesne se di je koje sve je to bilo izmješano doslovice kao kad pred blago baciš naramak sijena tako mi se je činilo i ovdje. Istina bilo je tu i ženskih torbica, torbi za kupovinu, tzv pederuša, sandala, Japanki... i da ne nabrajam i nije mi jasna svrha itih 10 kuna jer znam otprilike koja je nabavna cjena ovih artikala a oni ih nude po 10 kuna

Ljudi su onako kao u prolazu prolazili kraj te gomile sve oće neće niko neće prvi da krene. Ova trojka uporna "Sve po 10 kuna, sve po 10 kuna...

a onda se pomalo počela otvarati špina, najprije je to bila sitna kišice...

A onda kad je gomila navalila na izložene artikle to je nastao opći kaos, to je bilo i staro i mlado, muško i žensko (baš me zanima hoće li u ovim krpicama poći i u disco) i onako razbacanu gomilu pretvorili su u vulkan još su više razbacali stvari, to se kupovalo i što triba i što ne triba. Neki su navraćali i po nekoliko puta, a neki su onako doslovice sjeli na ove kutije i prebirali krpicu po krpicu bez ikakvog srama. 

Majice, bermude, tzv pederuše, torbice i što sve ne da čovjek ne povjeruje svojim očima. Ostatak fotki možete pogledati ako kliknete OVO

A sada pogledajte kratki video snimljen s mojom Nokiom da vam bar donekle prikažem kako je to izgledalo

I da ovu reportažu završim jednim oku ugodnijim pogledom na Roški slap također snimljen Nokiom

SIROTINJO I BOGU SI TEŠKA A ŠTO ĆE TEK BITI NAKON NAJAVLJIVANIH OTKAZA U DRŽAVNIM PODUZEĆIMA

Čačiću i Milanoviću ali i ostali volio bih da ste vidjeli taj stampedo.

ROŽARICA 2012 U VRLICI VIDEOTEKA

Novi blog, nova facebook stranica pridružite se ne samo kao čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje, komentirajte...

Videoteka ovogodišnje Rožarice je skromna tek 2 videa, vjerojatno bi bilo i više toga materijala samo da ste vi malo više zahvalni za ovaj rad, no vaša neaktivnost me ubija u pojam i jednostavno čovjek gubi volju za konkretniji rad, ali šta je tu je.

Prvi video pokriva pripeme za utrke kako one ulične utrke tako i Duatlona discipline koja se sastoji od trčanja i vožnje bicikle oko Vrličkog polja. No taj dio vožnje oko Vrličkog polja neka neko drugi da svoj obol.

Drugi video prikazuje dodjele medalja vrličkim školarcima i drugi dio je malo kraći i odnosi se na izložbu proizvoda Vrličkih poduzetnika.
Video je malo nestabilan jer sam u jednoj ruci snimao mobitelom, a drugom rukom fotoaparatom no oprostite mi na tome

I to bi bilo to što se mene tiče za ovogodišnju Rožaricu iliti Gospu od Ružarja dan grada Vrlike nadam se da ćemo se još družiti no o tom potom

ROŽARICA 2012 VRLIKA DRUGI DIO

Novi blog, nova facebook stranica pridružite se ne samo kao čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje, komentirajte...

Namjerno sam podijelio ovaj događaj u dva dijela čisto radi preglednosti. nadam se da se slažete s mojom malenkosti.

Nakon što sam prošlu noć došao kući prva stvar koju sam napravio prije spavanja je poskidati materijal s mog fotića tako da se napravi mista za nove snimke. I onda sam krenuo na počinak, prije toga navio sam mobitel za buđenje oko 5 i po i sklopio oči bez ikakvih problema. I onda se slučajno probudim idem viditi koliko još imam spavati kad na mobitelu vidim da je trnutno 7 sati manje 20 minuta, gledam i ne vjerujem trebao sam već davno biti na svom mjestu, a ja još u krevetu. A što se dogodilo u stvari, nakon što sam nariktao mob za buđenje nisam kliknio na spremi i normalno mobitel nije reagirao. 

I kad sam vidio koliko je već sati iz kreveta sam skočio u trenu, nabrzinu se obukao, umio i onako bez jutarnje kave sjeo u automobil i pošao na svoje radno mjesto.

Jutro je osvanulo s gustom maglom (ništa novo u proteklih nekoliko dana pomalo se privikavamo na nju), već je sve bilo spremno za doček Vrličana i njihovih gostiju.

Opet je tu uobičajena ponuda kad su derneci po Dalmaciji pa tako ni Vrlika nije iznimka.

Opet su tu prizvodih starih zanata: noževi, kosiri, peke metalne.

... peke glinene, kao i ostali priizvodi od ngline, proizvodi koji se sve manje kupuju radi uporabe u domaćinstvu kao što se nekad radilo, ovi se proizvodi više kupuju radi kolekcionarstva ili pak da bi bio ukras u domaćintvima čisto radi nostalgije i posssjećanja na neka prošla vrimena.

Vrlika nije pošteđena ni njegovog veličanstva odojka, janjetinu nisam primjetio.

Možda je i ovo jedan primjer da se Vrlika razlikuje od drugih mjesta.

U Sinju za Vel. Gospu, Solin Mala Gospa, Trilj Sv. Mihovil i da ne nabrajam, u tim mjestima je uobičajeno da se postave ražnjevi i da se peče na licu mjesta i osim odojka peču se i janjčići. No u Vrlici nema pečenja na licu mjesta, već se odojci donose već pečeni, a janjeta ni za lik.

A i pisac ovih redaka a vjerujem da se mnogi od vas prisjećaju predratnih vremena kad su se u ovakvim prigodama (ne samo za Rožaricu jer smo prije rata imali još jakih derneka, kao što su Fili i Jakov, Sveti Savo) pekli veliki praščići od cirka 120 kg žive vage pa na više. E to je bilo pečeno i još uz to pečeno uzme se Brtanova pogača ili "turta". Ma kad bi' razvezao obje kese ili torbe ona s pečenjem ili ona s "turtom" zamirisala bi cila kuća (evo i sada mi se kvasi u ustima) ne zna se da li više od pečenja ili od "turte".

Uh! Raspisao sam se o nekim prošlim vremeneima no vratimo se mi u sadašnje vrime; Vrlika se pomalo popunjavala, magla koja se dizala stvorila je dojam kao da se je naoblačilo i da bi mogla početi padati i kiša koju su meteorolozi najavljivali unatrag nekoliko dana. Ali na svu sriću od kiše nije bilo ni K...

Imao sam zaprimjetiti da za razliku od proteklih godina izostala je jutarnja budnica iz režije Sinjskih puhača i mažotretkinja. Ne znam možda su i prošli prije nego sam ja stigao u Vrliku ako ipak jesu izvuinite me na ovoj opasci. A kad smo već kod mažoretkinja,  zašto Vrličani nemaju svoje mažoretkinje, zar je to toliko teško oformiti. Sinjani, Triljani, Solinjani i dr. imaju svoje mažoretkinje zašto i Vrlika nebi iomnala svoje umjesto da se plaćaju dolasci Sinjskih. No o tome neka razmišljaju drugi, ako sam ja probudio inicijativu za neka buduća vrimena tim bolje.

Središnji dio Vrličkog slavlja osim Procesije i Sv. Mise je izložba proizvoda nastalih iz ruku naših Vrličana i Vrličkih autohotnih proizvoda

Rukotvorine Petra Škalica...

Jozo Režić i njegova destilarija...

....štićenici Vrličkog zavoda Ivan Sekelez...

....umjetnički radovi Vrličke nošnje...

...pa i sama Vrlička nošnja od majstorice Snježane Blažević. Koja je osim vrličke nošnje i kapa obukla i lutke, ali ovaj put su to bile samo cure u narodnoj nošnji momaka ni za lijek, a Snježana kaže da momka nije mogla nigdje naći, no očito je slabo tražila jer bar u Vrlici ima momaka i onih mlađih i onih starijih...

Ema i njeni uštipci usudio bih se reći da su bili ko "Lopari" oni koji ne znaju što je Lopar neaka se raspitaju kaod starijih..

...a i Dujka Lisičar koju smo navikli gledati u drugoj ulozi (na Vrličkoj pijaci) i ovdje je imala što za pokazati a i spremno je pozirala mom fotiću (bar netko cijeni ovo što radim)

Ostatak foto galerije nastalu kroz ova dva dana ćete moći pogledati ako kliknete na FOTO GALERIJA ROŽARICA 2012

A i s ovim fotkama bih pomalo priveo kraju ovogodišnju reportažu iz naše Vrlike.

Bio bih ispratio i procesiju ali i bar neki segment mise u crkvi, ali je to bila malo podalje od mog štanda tako da ste ostali uskraćeni za taj detalj no nadam se da ćete mi oprostiti.

Po završetku mise Vrličani su još jednom probali naći nešto za sebe po brojnim štandovima za sve i svakoga, neki su svratili i do mene i ostali vječno zapisani na ovom blogu za neka buduća vrimena.

I poslije mise Vrličani su se duže nego inače zadržali po Vrlici i vrličkim kafićima iz razloga što je sutradan državni praznik Dan neovisnosti pa stoga nisu morali žuriti kućama na ručak da bi potom krenuli na put pogotovu ovdje mislim na one Vrličane i njihove goste koji su došli iz većih udaljenosti.

A oni koji nisu mogli fizički biti nazočni ovom događaju ostaje im ovaj moj blog da im bar donekle zapeče nostalgija uz nadu da će do godine i sami biti dio Vrličkog slavlja.

Hoće li dio Vrličkog slavlja biti i ovaj blog sve ovisi o vama. Nada da se ovaj blog održi trajat će još 10-ak dana točnije kako sam do sada i govorio Dan D za ovaj blog je 20. listopad a o tome ću još pisati naknadno do tada uživajte u ovome što sam pisao od početka mjeseca Svibnja.

Još predstoji VIDEOTEKA KOJA ĆE BITI PREDSTAVLJENA NA NOVOM POSTU

ROŽARICA 2012 VRLIKA PRVI DIO

Novi blog, nova facebook stranica pridružite se ne samo kao čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje, komentirajte...

Rožarica 2012 je iza nas. Pokušat ću dočarati svoje dojmove i podjelliti s vama. Jest možda je to sve skromno, ali sve ovo radim u skladu sa svojim mogućnostima, stoga ako se dogodi kakva tiskarska greška skužajte i ja sam od krvi i mesa.

Prvi dan, tj dan prije same Rožarice već ujutro sam stigao u Vrliku da bi zauzeo mjesto za svoj štand ali isto tako da mi se ne bi desilo kao ranijih godina kad bi došao u vrijeme kad bi već počela sportska (utrke) takmičenja pa mi policija nije dozvolila da prođem autom i onda sam morao kompletan štand s prodajnim rekvizitima nositi na rukama. I čim sam došao već se osjetila živost po Vrlici.

Neki od budućih (ako nisu i ove godine) već su se okušali kako to izgleda biti na pobjedničkom postolju.

Neki su još pristizali da ne propuste najvažniji događaje današnjeg dana.

...a neki su kao na ovoj slici lijevo (nismo li već sličnu sliku vidjeli prije neki dan u Trilju) došli da bi uhvatili koju kunu.

Vrličko parkiralištre je preuređeno za takmičarska natjecanja, tu u prvom redu mislim na natjecatelje u duatlonu koje se ujedno boduje za prvenstvo Hrvatske, jer na ovom mjestu trkači postaju biciklist i obratno.

...a onda malo pomalo počeo je i natjecateljski dio dana. Trke seniora, školaraca i već spominjanoga duatlona.

...a da trkači ne dehidriraju za vrijeme utrke brinule su se cure sa stolom punim vode s izvora Cetine.

a oni drugi su spremni da podmažu grla žednih navijača i dr. posjetitelja.

a da bi se bolje pilo treba nešto ubaciti i u kljun, a po tom pitanju ima li išta obolje od Vrličkih uštipaka.

Nakon trkačkog dijela pristupilo se proglašenju pobjednika.

No u Vrlici nije važno pobjediti važno je biti dio tog Vrličkog slavlja.

A glavnina publike sva ova Vrlička događanja promatrala je iz udobnosti hladovine i vrličkih kafića.

I kad su završila sportska natjecanja čekalo se je na početak zabavnog programa koji je najavljen za 20. sati.

No zabavni program bi bio primjereniji nekom drugom događaju (to je mišljenje pisca ovih redaka) ali ne i za ovu prigodu. zabavni program je činila grupa ili bolje rečeno muško-ženski duet (ne znam kako su se zvali) ženska je bila na violini, a muški na klavijaturi, a izvodili su instrumentale bliže kalsici nego popu uglavnom poznatih i onih manje poznatih pjesama. Ne ovim ne omalovažavam njihov nastup. Zvučali su sasvim ugodno za uho i ja sam osobno uživao u nastupu, ali ponavljam ovaj nastup nije primjeren ovakvom događaju, primjereniji bi bio u kakvom restoranu za stvaranje romantičnog ambijenta.

A već tradicionalno u 21 sat započeo je vatromet možda malo skromniji nego ranije recesija je već poznata stvar.

Nakon vatrometa Vrličani i njihovi gosti su se već pomalo počeli razilaziti, oni koji su došli izdaljeg pošli su kućama na spavanje da bi odmorniji dočekali sutrašnji dan, a oni mlađi su se razmilili po Vrličkim kafićima do kasno u noć. 

Mnoge je veseljake mogla iznenaditi ali očekivano i policija koja je na izlazu iz Vrlike kontrolirala da li je koji vozač pretjerao s pićem, no da li je bilo i takvih nemam informaciju.

I tako priveli smo kraju prvi dan Vrličkog slavlja, kao uvertira onomu što tek predstoji.

ČETVRTAK U VRLICI NAKON POLA GODINE

Novi blog, nova Facebook stranica pridružite se ne samo kao čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje, komentirajte...

Evo mene i opet taj četvrtak u Vrlici. I ovo je ako se ne varam prvi četvrtak na ovom blogu nadam se ne i zadnji.

Ulazak u Vrliku iz smjera Jaker može se reći uobičajena slika i to ne samo četvrtkom zna ovako biti i drugim danima anapose vikendom. Auto-park dobro popunjen nema se di parkirati srećom u Vrlici nema pauk - službe inače bi se natukli para. Jutro je osvanulo s gustom maglom, doduše u vrijeme kad sam naštelio svoj fotić još nije stigla do Vrlike, no kasnije se je navukla i u Vrliku. bilo je toliko vlage da si imao osjećaj da je padala kiša i tko je zaboravio pokupiti robu sa sušila prije spavanja morao je čekati novo sušenje.

Neću se puno izjašnjavati triba štogod ostaviti i za drugi put. Ovaj put su me noge odvele do Vrličke pijace, a na pijaci uobičajena ponuda, no u vrijeme kad sam se ja potrevio nije baš neka navala od strane kupaca, ili su poranili ili čekaju da svrate kad pođu kući.

No sudeći prema praznim kašetama iza leđa naše ribarice s morskom ribom ako se ne požuru neće ostati ribe ni za mačke. Raznolikost u ponudi nije baš bila neka, ali čovik mora biti zadovoljan i s malim. Kad ribarica vidi mene da idem prema njenom banku još iz daleka mi kaže ima li za mene ribe ili ne, jer kad je u pitanju morska riba moja želja je jednostavna - mali molići, nema puno kostiju, lako se čisti a super i više neko ukusna kad se pomiša s pome-fritesom malo slatkog kupusa za salatu. 

A ovi molići koje sam danas konzumiraju bili su i više nego svježi. Uzeo sam jedan kil po cjeni od 30 kunića, i kad sam ih počeo pripremati računao sam bit će ih dovoljno i za večeru, ali ne leži vraže zeznija me je otac pa nije mogao ni on odoliti tako da za večeru nije ostalo što no se kaže dva zalogaja.

A kad je pijaca u pitanju kakva bi to bila pijaca da na njoj nema i naše Dujke s proizvodima iz vlastitog pogona subota i četvrtak su nezamislivi bez nje, a nedilju je rezervirala za odlazak na misu. Samo čudi me kako ju još sanitarni nisu prisilili na kupovinu frižidera kao što je to slučaj u ostalim gradovima.

Eto to bi bio moj kratki osvrt na četvrtak u Vrlici. Možda sam mogao još štogod nadodati ali kako sam rekao triba nešto ostaviti i za drugi put ako do tog drugog puta i dođe iz već poznatih razloga. 

SVAKA ČAST POLICIJI NO KRITIKE NOVINARIMA

Novi blog, nova facebook stranica pridružite se ne samo kao čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje, komentirajte...

Dugo sam se nećkao hoću li se uhvatiti ovog slučaja, jer svi su se uhvatili pisanja o tome da bi moje riječi bile samo kap u moru, no vidjevši ponašanje novinara Slobodne Dalmacije nisam mogao više izdržati.

Svaka čast policiji i policijskim istražiteljima na privođenju "osumnjičenog" (naglašavam osumnjičenog jer su ga svi već osudili kao da je to on, nije li slično bilo i s onim osumnjičenim u Srbiji) za mučko ubojstvo Meksikanke Selene Margarit Graciano Macedo (31) na Marjanu, no kritike idu na račun novinara a poglavito novinara Slobodne Dalmacije. Ekipa iz Slobodne Dalmacije se ponaša kao da su oni zaslužni za rješavanje slučaja, čudi me kako netko od novinara SD nije sjeo pored ravnatelja policije  Vlade Dominića  i da se pohvale kako i oni imaju zasluge u cijelom slučaju.

No kad počnemo od prvih dana i usporedimo sva nagađanja novinara čudi me da nije nastradao tko nevin. Da podsjetim:

Prvi osumnjičeni iz pera novinara bio je njen brat, pa su onda način ubojstva povezali s Meksičkim narko kartelom, pa su ovo ubojstvo uspoređivali s ubojstvom Mirjane Jerković pa su onda krivca našli u osobi iz Srbije koja se je slučajno našla u isto vrijeme u Splitu, a onda u noći samog uhićenja navodni krivac je neki beskućnik, a sad odjedanput ispada je osoba sasvim nešto deseto.

Jednom sam u komentirao na Facebooku objavu SD da se pusti policija da radi na miru, jer svaka vijest koja izađe u javnost bilo ona prava ili lažna uvelike otežava u radu policijskih istražitelja. Ali novinari su se raspisali o tome kao da nitko drugi ne barata podacima osim njih.

Već sam nekoliko puta spominjao da je SD postala žutilo od štampe i ako nastavi ovako bit će gori od 24 sata koji ima par naslova iz aktualnih događanja ispod svakog naslova 5-6 rečenica i to je sve, ostatak napisa iz 24 sata je praćenje jet seta iz Hrvatske i šire.

Ja osobno uzmem SD iz navike, prelistam naslove dok pijem jutarnju kavu, a onda odnesem tu istu novinu ocu neka u njoj uživa, a koliko vidim ni njega posebno ne zanima jer najprije uzme olovku da bi riješio križaljku, a onda se uhvati čitanja da skrati umirovljenički život.

SPORTSKO ZABAVNI PROGRAM UOČI ROŽARICE

Novi blog, nova facebook stranica pridružite se ne samo kao čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje, komentirajte...

Po ovom pitanju bit ću kratak, tek toliko da se informirate ako još niste upoznati.

Neću se puno mučiti oko tipkanja. Donosim vam slike događaja, a vi odlučite da li vam je po guštu ili ne.

Prva slika se odnosi na 13. Vrličku utrku prvenstvo Hrvatske u duatlonu "Memorijal Stipe Erceg"

Druga slika se odnosi na "Memorijal Ive Lelas" u nogometu

i balotama, kako vidimo i žene će se okušati u balotama, a možete se i vi prijaviti, dok još ima vrimena.

Možda ovim događanjima budim i Ja osobno nazočan, a ako budem pružit ću vam mogućnost da budete i vio dio toga događaja posredstvom ONLINE videa (link za njega sam vam poslao na Facebook stranicu Dalmacijo u srcu te nosim a možete doći do njega ako kliknete OVO

No kako stvari stoje pomalo gubim volju oko svega ovioga, jer očekivao sam veći angažman od strane vas. vjerojatno ću odraditi Rožaricu no najvjerojanioje ne tako obilato kako sam planirao.

Iza 20. listopada će biti sve jasnije a ovom blogu će moći pristupiti samo odabrani. No izdržat ćemo 15-ak dana a onda ćemo vidjeti kako dalje. Mogao sam i ranije odlučiti što dalje ali ovako vam dajem prigodu da još malo porazmislite ima li sve ovo smisla

U SUSRET GOSPI OD RUŽARJA U VRLICI

Novi blog, nova facebook stranica pridružite se ne samo kao čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje, komentirajte...

Kao što znamo vikend koji je pred nama je u znaku Vrlike i njene zaštitnice gospe od Ružarja

Ovdje sam preduhitrio i samo gradsko poglavarstvo Vrlike uvidom u web stranicu općine nisam naišao na najavu ovog događaja, a i u pokušaju da vidim imali što na web stranici župa Vrlika naišao sam na upozorenje od anti-virusa da bi ta stranica mogla naštetiti računalu - što hoće reći da je stranica možda zaražena virusom pa ju se nisam usudio otvoriti.
Tako ispada da prvi donosim ovu obavijest (doduše svi Vrličani i njihovi prijatelji znaju za Rožaricu, no ovdje donosim program proslave)
I ove godine će to biti trodnevna svečanost. Program proslave počinje:

5 listopada (petak)

10.00 - POLAGANJE VIJENACA KOD SREDIŠNJEG KRIŽA
11.00 SVEČANA SJEDNICA GRADSKOG VJEĆA (Gradsko kino)
16.00 - 9.MEMORIJALNI TURNIR IVE LELAS 2012
          - BALOTE
          - MALI NOGOMET

6.listopad (subota)

 13,00  13.. VRLIČKA ULIČNA UTRKA PRVENSTVO HRVATSKE U SPRINT DUATLONU MEMORIJAL STIPE ERCEG

20.00 GLAZBENO - ZABAVNI PROGRAM

21.00   VATROMET

7 listopad (nedjelja)

8. 30  JUTARNJA MISA

9.00  SAJAM POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA

10.30   PROCESIJA I SVEČANA SVETA MISA

18.00 SVETA MISA I BLAGOSOV DJECE

E sad koliko će program biti svečan to ovisi uvelike o gradskom budžetu a znamo da je općina Vrlika u novčanim problemima.

Jest Vrlički duatlon MEMORIJAL STIPE ERCEG će vjerojatno imati sponzore, kao i možda turniri u malom nogometu i balotama, no što je sa zabavnim programom.

Volio bih kao i većina vas da pored zabavnog programa imamo neko zvučnije ime, ili pak neku smotru folklora, no ako se prisjetimo zadnjih nekoliko godina to je bila zabavna večer bez zabave svi samo čekaju vatromet i razlaz.

zadnji put je ipak koliko toliko bilo svečano gostovanjem MLADENA GRDOVIĆA no ako se još sjećamo njega je u Vrlici osim Vrličana dočekala i jaka bura, a ta bura ne samo da je otpuhnula Grdovića, otpuhnula je i draž zabave subotnje večeri tj. večeri uoči Gospe od Ružarja

Ja ću se potruditi koliko toliko da vam približim ovaj događaj, a pogotovu onima koji neće moći biti nazočni samom događaju.

Jučer sam spomenuo da za Vrličane pripremam iznenađenje. A iznenađenje se sastoji u tome da će svi oni koji žele samo na ovom blogu imati prigodu U ŽIVO pratiti pojedine dijelove proslave.
Naime na ovom blogu ću vam omogućiti da preko moje skromne opreme (mobitel) i U ŽIVO VIDEA A link do tog videa ću postaviti na Facebook stranicu DALMACIJO U SRCU TE NOSIM.
Ako ste zainteresirani uključite kompjuter, laptop ili neki kvalitetniji Smartphone otvorite stranicu Facebook i pogledajte u živo 

• vatromet (subota oko 21.sat)
• procesiju (nedjelja kad procesija bude prolazila pored mog štanda a na videu će biti prikazana od prvog do zadnjeg hodočasnika
• dijelove utrke
• i još neke događaje.

Pratite ovaj blog i Facebook stranicu i budite dio Vrličkog slavlja.

TRILJ FEŠTA SVETOG MIHOVILA 2012

Novi blog, nova facebook stranica pridružite se ne samo kao čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje, komentirajte...

Središnji događaj Cetinske krajine proteklog vikenda bila je tradicionalna fešta Svetog Mihovila u Trilju.

Stoljetna tradicija koja se u Trilju slavi na dan svetog Mihovila ( u narodu je uobičajena poštapalica Mijovil) koji pada na 29. rujna, no za Triljane pripreme za feštu počinju znatno ranije. 

Pisac ovih redaka tj Ja je također bio dio ove svečanosti naravno s ciljem da bih izvukao koju kunu iz i onako ispražnjenih džepova Triljana i njihovih gostiju . I naravno i ja sam se za ovu svetkovinu morao pripremiti ranije. Rezervacija mjesta, izbor proizvoda namjenjenih prodaji i sl.

Ja sam se u Trilju naštelijo već u četvrtak u popodnevnim satima da bih uhvatio parking mjesto za svoje auto  što bliže mjestu postavljanja štanda. U Trilju sam se osjećao kao turist jer sam u njemu proveo 3 noći i 2 dana neprekidno samo što nisam noći provodio u jedinom Triljskom hotelu već je moj ležaj bio limeni ljubimac na 4 točka. I naravno svoj boravak sam iskoristio da bih svoje dojmove podijelo s vama.

I kako sam već rekao u Trilj sam stigao još u četvrtak u popodnevnim satima i parkirao vozilo uz sam tok rijeke Cetine.

Čim sam izišao iz auta dočekao me je nepodnošljivi smrad a uzrok tog smrada je kanalizacija (na slici desno označena strelicom) koja 50-ak metara uzvodno od Triljskog mosta utiče u Cetinu, a kako je ujedno i vodostaj rijeke zbog dugotrajne suše snižen tim smrad dolazi do izražaja još više. Blago ti se onima nizvodno

No ostavimo se mi smrada neka za to brinu oni koji su za to i nadležni, a mi se vratimo onome zbog čega je Trilj postao centar svita ovog vikenda.

Nakon što sam već u četvrtak postavio svoj štand pošao sam na počinak uz saznanje da me već sutra čeka naporan dan. No komarci su se pobrinuli da mi ta prva noć ne prođe onako kako sam očekivao. Jedan se komarac (a kraj Cetine ih ima u izobilju) nekako uvukao u moju auto-sobu i cilu noć mi nije dao mira: grize, zuji, upališ svitlo komarca nigdi ugasiš svitlo evo njega opet i tako cilu noć nisam sve skupa spavao pola sata i to po običaju zaspeš onda kad je vrime ustajanju.

I tako osvanu i petak dan uoči Svetog Mijovila. Oni koji su u Trilj došli s ciljem da uberu koju kunu već ranom zorom pripremaju svoje štandove da bi na vrime dočekali one koji se bude malo kasnije. A od ponude na štandovima nema toga što nije nedostajalo.

Kakva bi to fešta bila kad na njoj nebi bili izloženi starinski proizvodi poput bakrenih posuda, peka....

....proizvoda nastalih iz ruku naših baka. cijena ovih zobnica je bila 400 kn.

A nije nedostajalo ni delicija s ražnja koja su se pekla na više mjesta istodobno, no usprkos recesiji i plitkim džepovima satara je nemilosrdno komadala odojčiće, janjčiće...

...a cijena prava sitnica: 100 kn za odojak i 180 za janjetinu.

No i tu triba biti oprezan jer nećete za istu cijenu dobiti jedanak zamotak. Naime neki prodavači će vam u kilo pečenog uračunati djelove glave, a kod nekih se nudila glava odvojena od ostatka tijela a cijena npr glave odojka je bila 30 kn po komadu ako ste pri tome kupili veću količinu mesa mogli ste glavu dobiti i za manji iznos.

A na ovakvim feštama nezamislivo je da ne zateknete i miris uštipaka koji su se nudili na više mjesta po već pomalo standardnoj cjeni od 5 kuna po komadu usprkos većem PDV-u i porezima. 

Pa tako ste se mogli osladiti uštipcima Sinjskim, Otočkim, Bitelićkim (slika desno)....

...ali i Vrlički uštipak nastao iz ruku naše Eme nije promakao objektivu mog foto aparata. A ovim se putem ujedno i zahvaljujem našoj Emi koja me je počastila škartacom ove delicije.

I tako smo pomalo i stigli do kraja petka. A ja sam ga dočekao doslovice padajući s nogu jer zbog ne prospavane prethodne noći noge nisam ni osjećao i kad sam se konačno dočepao svoje "auto-sobe" zaspao sam kao klada i moglo bi me napasti čitava vojska komaraca džabe bi im bilo ja ih ne bi opazo. Noć mi je protekla u trenu a osjećao sam se kao da spavam u hotelu s pet zvjezdica (k'o top).

I tako dođosmo i do subote i dana za kojeg Triljani i žive 29. rujan dan svetog Mijovila. Za nas prodavače dan (ili bolje rečeno zora) opet počinje na isti način, jutarnja kavica, opskrba jelom i pićem (sokovi, pivo, vino...a nekima je bila dovoljna i voda a takve duboko žalim) da bi se moglo izgurati još jedan dan. Nakon toga slijedi slaganje štandova.

A onda pored nas prodefiliraše Triljske mažoretkinje, one u jednom smjeru vozila u drugom (ovdje se ne zatvara promet kao u našoj Vrlici za Rožaricu)

A mažoretkinje je u stopu pratila limena glazba.

To jutro (dan prije ga nije bilo) se odnekud u blizini mene stvorio još jedan štand ili bolje rečeno stolić od cca pola metra s pola metra na kom se je nudila narodna medicina tj lijek za sve boljke. Ovdje se radilo o vilinom korjenu ili kako ga neki zovu još i crni korjen. Nudio se po cjkeni od 100 kn a u kesici nije bilo više od 80 dkg. Ne vidi se baš najbolje na ovoj slici što sve liječi ali upada u oči ovo na dnu 100% učinkovito. Možda ne bi bilo loše jedan mali grumenčić staviti u džep pa da izliječi kronično šuplje džepove.

S OVIM LJEKOVITIM KORJENOM BIH ZAVRŠIO OSVRT NA OVOGODIŠNJI SV. MIJOVIL IZ TRILJA. SLEDEĆA ŠTACIJA JE GOSPA OD RUŽARIJA U NAŠOJ I VAŠOJ VRLICI.

A ZA VRLIČKU ROŽARICU PRIPREMAM JEDNO IZNENAĐENJE ZA SVE VAS KOJI NEĆETE MOĆI BITI PRISUTNI NA SAMOJ SVEČANOSTI . AKO BUDETE PAŽLJIVO PRATILI OVAJ BLOG ILI FACEBOOK STRANICU OVAJ TJEDAN BIT ĆETE PRAVODOBNO OBAVJEŠTENI O TOM IZNENAĐENJU.

P.S. Još da napomenem i to da sam kraj sv. Mijovila također dočekao umoran a usput sam cugnuo i koje pivce pa se stoga nisam usudio sjesti za volan već sam još jednu noć proveo u auto-sobi rekoh sam sebi kad sam izdržao dvije onda mogu i treću.
No i treća noć odmora je bila sve drugo osim odmora. osim bučne mladosti koja je u blizini moje auto-sobe imala ljubavne izlive, ali bilo je tu i rigoleta, a onda se odnekud pojavio diplar s mišinom (nije Maovički pridsidnik) koji je po cijeli dan diplio po Trilju i Triljskim kafićima i gostionama i onda je doteturao jedva stojeći na nogama do moje auto-sobe pušući u mišinu i ne znajući da sam unutra. ali očito je i mišina bila na izmaku snaga, pa ju je on onako pijan popravljajući i pušući u nju svako malo. A onda kad se je konačno odteturao dalje počme me hvatati san kad eto ti i vatrogasaca sa svojim šmrkovima, jer je netko izazvao požar u obližnjem kontejneru. Da to i nije bilo tako bezazleno svjedočit može jedno vozilo koje je bilo odmah do zapaljenog kontejnera i da nije bilo vatrogasaca koji su ga polijevali dok su gasili kontejner moglo je biti svašta. A ja onako iz auta ćirim nesmim se pomaknuti iz straha da nebi mene optužili za požar ni kriva ni dužna.
I kad se konačno sve smirilo opet se odnekud uvukao komarac, ali i neka nesnosna vrućina. I tako prođe još jedna besana noć, ali dođe i kraj mom pisanju

DO SLJEDEĆEG JAVLJANJA IZ VRLIKE DOBRO MI STOJTE

PRATITE OVAJ BLOG I FACEBOOK STRANICU I DALJE (NADAM SE I U VEĆEM BROJU)