Veseli Vrličani na izvoru rijeke Cetine povodom proslave Svetog Spasa.
Kao i svake godine povodom Svetog spasa, Vrličani ali i njihovi gosti hrle prema izvoru rijeke Cetine da obilježe Svetog Spasa tako su se i ove godine okupili kod starohrvatske crkve sagrađene u 9 stoljeću, A onda dođoše braća pa je prisvojiše sebi i hoće reći da je to Srpska Sveta zemlja.E pa nije Hrvatska je crkva i tako će biti, a to što su neki bili bezobrazni pa istjerali Hrvate iz nje a oko crkve sagradiše Groblje, a od nadgrobnih Hrvatskih spomenika izgradiše tzv pločasti most malo nizvodno ne daje im pravo da kažu da je to isključivo Srpska zsveta zemlja. Dugo vrimena ta je crkva služila i jednima i drugima dok ovi drugi nisu postali sebični, a onda dođe Oluja i ovi sebični ostadoše bez ičega. Čak što više sve do Domovinskog rata odlazak do crkve ili pak izvora Cetine bio je odlazak na osobnu odgovornost, e to više neće biti tako. Nitko vbama ne brani dolaziti i posjećivati svoje ognjište i mrtve, ali nema više zabrana kakve ste vi nama priređivali prije domovinskog i za vrime domovinskog rata
No povijest neka ostane povijesničarima, vratimo se mi sadašnjosti, Hm i ovogodišnja proslava je već povijest (još u subotu, a danas je četvrtak).
Nema se tu što posebno pisati što nismo i ranijih godina, eto možda kratka napomena da se zbog naleta vjetra oltar kao i prije tri godine preselio u zidine crkve tamo "gdje mu je i mjesto"
Ja za vrime mise i procesije nisam ni bio kraj crkve, čuvao sam svoj štand kod Cetine tako da nisam svojim fotićem ni zabilježio taj događaj.
Poslije mise manje više svi koji su bili na misi zaputili se do cetine gdje već tradicionalno Vrlički planinari ZOLJ priređuju domjenak.
Kao i uvijek tamo ih je čekao grah s kobasicom no mnogi su se požalili na okus tog graha osim što je bio neslan kao da mu je falilo još nešto no u svakom slučaju graha je ostalo nepojedenog pa je višak završio u Cetini neka i ribe dođu na svoje.
Poslije su bile i tripice na meniju no do tada se je glavnina hodočasnika zaputilo svojim kućama.
No zato nije nedostajalo pića, prije svega vina i gemišta, a bez pića nema ni Vrličke pisme.
Tako da je jedino zanimljivo što sam zabilježio svojim fotićem jest Vesele Vrličane uz Vrličku pismu.
A vrlička pisma k'o vrlička pisma jako je teško uhvatiti početak, no vjerujem da ćete biti zadovoljni viđenim.
Do sljedećeg druženja evo (ne) uživajte u ovom video zapisu.
Nema komentara:
Objavi komentar
MOŽETE KOMENTIRATI SAMO AKO IMATE GOOGLE RAČUN (npr. gmail)ili preko facebook profila u gornjem obrascu