I eto došli smo do kraja još jedne Rožarice još jedna godina je iza nas a moja malenkost će bar donekle pokušati dočarati dojmove s ovogodišnje proslave.
Kao i svake godine tako i ove proslava rožarice počinje s uličnim utrkama kako onim trkačkim tako i onim biciklističkim.
Naravno prvi nastupaju Vrlički školarci i Vrtići.
Vrtići imaju dionicu trčanja od "trga razmišljanja" kod ex kafića "Špek", pa do cilja, a školarci trče od u smijeru kazaljke na satu apoteke pored ex veterinarske radnje, jaker i opet kod apoteke.
Nakon što su školarci odradili svoju utrku, na scenu su stupili akteri profesionalci trkači, maratonci i duatlonci. Duatlon osma godina za redom u Vrlici je kombinacija trčanja i Vožnje biciklom oko Vrličkog polja.
Sve ćete ovo imati prilike vidjeti u video snimcima koje ću naknadno objaviti.
Kad su trkači odradili svoje i podjelili medalje, za sve je organizuiran domjenak na česmi u restoranu ERO.
Paralelno s ovim utrkama na česmi se odvijao drugi dio slavljeničkog programa odnosno razna sportska natjecanja MEMORIJAL Ive Lelas: mali nogomet, odbojka, rukomet, bacanje kamena s ramena...., no zbog svojih obveza ovaj događaj nisam mogao zabilježiti niti fotkama niti videom pa ako netko ima takve snimke može ih podijeliti s nama.
Završni dio subotnjeg dana je kako sam već i napisao na facebooku je koncert klape Cambi u Vrličkoj crkvi Gospe od Ružarija.
Na fejsu sam u svezi ovoga već pisao da nisam baš siguran (a mnogi su se sa mnom složili) da li je crkva najbolje mjesto za održavanje ovakvog koncerta, pa klapa Cambi pjeva klapske pisme a ne gospel glazbu ili crkvene pjesme.
Za vrijeme koncerta u Crkvi nije moguće zapaliti cigaretu, popitio pivo iuli gemišt, zaplesati i sl,
Mislim da je puno više Vrličana i gostiju za vrijeme koncerta bilo po vrličkim kafićima ili na česmi gdje se odvijao sportski program. Ja iz istih razloga kao i zbog česme bio sam spriječen zabilježiti događanja za vrijeme koncerta.
Završetak večeri označio je vatromet, a poslije vatrometa neki su se još malo zadržali po vrličkim kafićima neki i cijelu noć, a večina je otišla svojim kućama da bi sutra na samu rožaricu bili što odmorniji.
I malo pomalo stigla je i Rožarica dan kad veliki broj Vrličana i njihovih prijatelja i susjednih sela i gradova hodočaste u Vrliku.
Izlagači su se već rano u jutro pripremali da izlože svoje proizvode, od meda, vrličke nošnje, krtola ili košara, metlica od sirka....
No kako sam već pisao najveća je gužva ujutro bila kod prodavača pečenog.
Mislim kad su pečeni odojci u pitanju mislim da nikad siromašnija ponuda nije viđena na ulicama Vrlike na Rožaricu od domovinskog rata - sad dal su se pekači opekli ranijih godina zbog slabijeg prodaje ili nečeg drugog neću sad o tome.
No usprkos nekolicine ponuđača jedina prava gužva gdje se čekalo i više od pola sata u redu je kod mesara s Kadine glavice koji ne samo da je cijenom najpovoljniji (80 kuna za kg ostali su prodavali po 100 kn) nego je i njegova roba najkvalitetnija. Naravno riječ je o
Josi Goreti koji osim za Rožaricu veoma često i četvrtkom donosi pečeno i četvrtkom također se čeka u redu.
Kako kažu neki pojedinci dok sam i sam čekao red za svoj bokun pečenog, svi ostali dođu jednom godišnje u Vrliku i zajebu ljude, ili je slabo pečeno ili im meso smrdi na koncentrat, dok Joso drži do ljudi a Vrličani mu se zato znaju odužiti.
Oko 10.30 je počela mis i procesije ulicama Vrlike, no ja sam bio malo podalje sa svojim štandom od tog događaja pa ćete ostati zabilježenih detalja s ovog događanja.
Misu je predvodio
fra Božo Duvnjak gvardijan franjevačkog samostana na Visovcu.
Poslije mise kao i uvijek u crkvenom dvorištu članovi KUU Milan Begović su pokazali kako se igra Vrličko kolo i piva Vrlička pisma, nakon kola. Nažalost ni ovaj događaj nisam bio u mogućnosti zabilježiti slikom i videom.
Nakon folklora Vrličani i njihovi gosti kratko su se zadržali na ulicama Vrlike da zadovolje najmlađe s ponekom igračkom, ali i svoje nepce uz Vrličke uštipke i ostale delicije.
Samo još na kraju da kažem da su tijekom cijelog nedjeljnog jutra nad glavama visjeli oblaci prijeteći kišom, povremeno je i pala pokoja kap kiše, no ona prava kiša je došla tek popd kraj kad se je većina razišla osim onih koji su ostali po kafićima.
Ne mogu da ne kažem da je ova Rožarica bila jedna od najmanje posjećenih ako ne i najslabije od rata na ovamo
Tako malo pomalo došao sam i sam dokraja svoga pisanja, nadam se da ćete biti zadovoljni pročitanim, ako nije bilo sve baš najbolje oprostite mi nisam profesionalac.
Sve fotke koje nisu prikazane u ovom postu možete pogledati u albumu
ROŽARICA 2016
A video snimke ću objaviti naknadno,
Do sljedeće Rožarice ostajte mi zdravo, uz vjeru i nadu da će nas iduće godine biti puuuno viiišeee.
VEZANI POST
ROŽARICA U VRLICI 2016 VIDEOTEKA
