BOJA LELAS Kosore NIJE VIŠE MEĐU NAMA

BOJA LELAS Kosore NIJE VIŠE MEĐU NAMA
Sahrana drage bam pokojnice obavit će se 15 lipnja (ponedjeljak) 2015 u 16 sati na groblju sv. Petra  u Vrlici
Saučešće obitelji i prijateljima
Počivala u miru božjem

VEZANI POSTOVI

1. VRLIČANI UMIRU 2013
2. VRLIČANI UMIRU 2014
3. VRLIČANI UMIRU 2015

MARIJA ARAMBAŠIĆ - Otišić NIJE VIŠE MEĐU NAMA

MARIJA ARAMBAŠIĆ - Otišić NIJE VIŠE MEĐU NAMA

Sahrana drage nam pokojnice obavit će se 12. lipnja 2015 (petak) u 16 sati na mjesnom groblju u Otišiću.

Saučešće obitelji i prijateljima
počivala u miru Božjem

VEZANI POSTOVI

1. VRLIČANI UMIRU 2013
2. VRLIČANI UMIRU 2014
3. VRLIČANI UMIRU 2015

VANDALI NA DJELU I NIŠTA IM NIJE SVETO

Ne tako davno na ovom blogu sam s oduševljenjem pisao o novopostavljenim autobusnim postajama predio Zukanović u Civljanima AUTOBUSNA POSTAJA NA ZUKANOVIĆU U NOVOM RUHU a onda prije neko jutro šok.

Poznato je već da ja s oduševljenjem krstarim na svom biciklu posvuda i onda neko jutro na jednoj od svojih vožnji ugledam prizor od kojeg mi je zbilja zastao dah.

Naime dolaskom ne jednu od autobusnih postaja na Zukanoviću ( to je ona bliže Vrlici zateknem prizor koji vidite na slikama. Nekome je očito smetala pa ju je brogulio nogom ili nekim od alata. čovjek bi najprije pomislio da se nije zaletjelo kakvo vozilo, no osim ovih tragova oko postaje nema nikakvih drugih, nema koćenja, nema drugih udubljenja i sl.

Tko i zašto iskaljivao na njoj neije bitno no u svakom slučaju to govori o njegovoj slici kulturi i divljaštvu.

Prije godinu i pol kad sam pisao tekst http://dalmacijo-usrcu.blogspot.com/2013/12/autobusna-postaja-na-zukanovicu-u-novom.html napisao sam :

No ipak držimo palčeve da se neki huligan neće iskaliti na ovim novim zaklonima, da nećemo gledati grafite, oglase i slično na njima, već da ćemo se znati brinuti

No eto prošlo je nešto više od godinu i pol dana no moja nada nije uslišena. Kako ne shvaćaju ti huligani (ne mislim samo na ove) koji uništavaju tuđu imovinu da ta imovina nije samo naša već i njegova i njegovim novcem je izgrađena.
Ovako kad se gleda ova postaja u ovakvom stanju reklo bi se da i nije strašno osim što nije bog zna kakva za gledati, ali dolaskom jačeg vjetra ili nevere kiše ova postaja može biti opasna za one koji ispod nje pokušaju naći zaklon jer ovo staklo može da ispadne iz svog ležišta a onda....

Uz nadu da više neće biti ovakvih prizora završavam ovaj post.

ŠIMA VULETIĆ - Vinalić NIJE VIŠE MEĐU NAMA

ŠIMA VULETIĆ - Vinalić NIJE VIŠE MEĐU NAMA

Sahrana drage nam pokojnice obavit će se 9. lipnja 2015 (utorak) u 16 sati na groblju Sv. Petra u Vrlici.

Saučešće obitelji i prijateljima
Počivala u miru božjem

VEZANI POSTOVI

1. VRLIČANI UMIRU 2013
2. VRLIČANI UMIRU 2014
3. VRLIČANI UMIRU 2015

LETEĆE NAPASTI NAPALE VRLIKU I OKOLICU

Kad sam upotrebio izraz leteće napasti vjerojatno ste pomislili na komarce, no ove napasti o kojima ću pisati moglo bi se reći da su i gore od komaraca.

Riječ je o sitnim mušicama koje već nekoliko dana Vrličanima (za šire neznam) ne daju disati. Ima ih da tako kažem posvuda. Nisu veće od 1 milimetra ali je riječ o rojevima ogromnih razmjera. Moja pretpostavka da ovih mušica ima i šire jer danas pri pohodu na Veli Vrh dok smo obidovali isto nam tako nisu dali mira, kombi Vrličke Općine je doslovice bio prekriven tim letećim napastima, a koliko smo ih progutali s komadima odojka neću ni pomisliti.

Kad sam rekao da su možda gore i od komaraca, komarca bar vidiš pa onda kad sleti na ruku ili nogu možeš ga opaliti rukom ili čim drugim, no ovih je mušica toliko da se nesmiju otvoriti ni usta, a voziti biciklu ili motor bez naočala je doslovice nemoguće.
Mreža za muhe i komarce koja se obično postavlja na prozore za njih očito ne predstavlja problem jer ulaze u kuću i kad su vrata zatvorena, a sjediti ispred kuće je neizdrživo.

Ima li među vama biologa, prirodnjaka ili koga već tko nam može dati odgovor kako i odakle su se pojavile ove beštije i što je još važnije kako ih se rješiti, ako ne znate vi možda imate nekoga tko je voljan podjeliti sa nama.
Ne sjećam se da ih je bilo ranijih godina ili bar ne u ovolikoj količini, jesu li one prenosnici kakvih bolesti ili nedaj bože kakvih zaraznih bolesti.

POHOD NA VELI VRH 2015 ZAVRŠIO NEUSPJEHOM

 

Ovogodišnji pohod na Veli vrh i obilježavanje 22. godišnice najpoznatije bitke Vrličke satnije i pogibije Petra Varnice završio neuspjehom.

Ovo neuspjehom hoću reći nas 10-ak je krenulo kao i prošle godine s kombijem koji nam je ustupila Općina Vrlika i vozilom Komunalnog poduzeća Usluga.

Kad smo netom prošli Buzove naišli smo na nepremostivu prepreku odnosno naišli smo na radove na putu. Prije nekih 20-ak dana ogroman stroj kakav u ovim krajevima nije viđen (žao mi je što nemam njegovu fotku - zaboravio slikati), grdosija od preko 5 tona koja drobi kamen na cesti ida bi taj drobljeni kamen kasnije poslužio kao pofdloga kod asfaltiranja. Taj sloj mrvljenog kamena je bio neuvaljan i noga je doslovice upadala do gležnja, a to je bilo dovoljno da spriječi vozila na daljnji put, osim što je vožnja bila nemoguća a sam put je bio pun neravnina da se čak dovodilo u opasnost da se vozila polome.
Pomislili smo i da put nastavimo pješice, no pješice bi nam trebalo i više od 2 sata, a nepripremljeni za duže pješačenje, voda, odjeća obuća ali i fizička sprema odagnala nas je od te nakane. Postojala je i druga opcija ići na Ogorje no kako odlazak priko Ogorja je praktički nepoznat pa u slučaju da i od tamo put bude neprihodan pa bi uzalud rafdili dodatni put.

Ova vanredna situacija me je spriječila da napravim više foto materijala, a i video nije vrijedan spomena pa ćemo tako videomaterijal za ovaj put izostaviti.

Kako je daljnji put doslovce bio nemoguć odlučili smo pronaći jednu čistinu pored puta gdje smo izmolili očenaš za pok. Patra Varnicu i sve ostale naše stradale suborce.
Nakon očenaša okrijepili smo se pečenim odojkom, pićem koje nam je i ove godine donirala Općina Vrlika.

U međuvremenu pala je i nezaboravna fotka zapovjednika Vrličke satnije Ivana Totića i dr Pandže Ivice.

Nakon obida otišli smo do groba Hrvatskog vojnika i upalili svijeće kad već nismo mogli kod spomen ploče na Velom Vrhu.

Nakon toga smo se razišli uz nadu i vjeru da se opet sastanemo i dogodine i nadajmo se da nas ništa neće spriječiti u toj nakani.
Toliko od mene za ovaj put, ako je malo još jednom se možete prisjetiti EKSPEDICIJE VELI VRH 2014

Ostajte mi zdravo i pozdrav svim Vrličanima kojima je Vrlika u srcu.