DAN OLUJE DAN PONOSA, NADE, SLAVE...

Dan oluje dan ponosa, nade, slave....dan koji se slavi već 19 (zar je već toliko prošlo) godine, no da li je današnja Hrvatska ona Hrvatska za koju su branitelji ginuli?

Puno se toga obećavalo od 1995 pa na ovamo, blagostanje, prosperitet, mala Švicarska....a što imamo danas?

Nakon oluje slavilo se, pilo se, imamo Hrvatsku o kojoj smo sanjali stoljećima.

Nakon slavlja prvi udarac braniteljima je nastao kad se htjeo vratiti na svoje radno mjesto s kojeg je otišao na bojišnicu.
Njegovo radno mjesto više ne postoji, ili je neki dupelizac uzeo njegovo radno mjesto ili pak još gore tvornice, poduzeća ili kako to već da nazovemo više ne postoje, nestali su u drp privatizaciji, dok smo držali ljevicu na grudima pjevajući Lijepa naša..., drugi su nam zavlačili ruke u džepove i izvlačili sve više i više.

Hrvatski branitelj (kao i ostali građani) je postajao sve obespravljeniji, neki (i oni po zasluzi i oni po podobnosti) su se izborili za braniteljske mirovine misli li su da su riješili svoju egzistenciju.

Jest neki su u tome i uspjeli, zasnovali su obitelj, no dobar dio branitelja i invalida je ostao bez osnovnih uvjeta života.
Njihov život se svodi na ispijanje piva, gemišta i sl ispred lokalnih trgovina, prekapanje po kontejnerima u potrazi za hranom ili plastičnim bocama, i dobar dio njih su završili na groblju prije vrimena.

Govorili su nam da su nam euroatlanske integracije(NATO i EU) budućnost, bolja budućnost.....
Hrvatskog branitelja koji je sanjao neovisnu Hrvatsku, opet ga se guralo u neke nove saveze...i danas imamo Hrvatsku kojoj Hrvat nije vlasnik, rasprodano (da ne kažem poklonjeno) hrvatsko gospodarstvo, postali smo robovi banka istih onih banaka koje su bile uništene, opljačkane potom sanirane novcem hrvatskih građana a onda prodane ili poklonjene...da poklonjene jer su prodane za nikakve novce.
Što nam je donijelo članstvo u EU, jedino što smo dobili od te EU je to što su HR pretvorili u najveće skladište Europskog i svjetskog otpada, Trgovački lanci niču kao gljive poslije kiše, a od ulaganja u proizvodnju je svedeno na minimum ili pak manje od toga.
Država koja nema svoju proizvodnju, poljoprivredu...ne može očekivati napredak.

U hrvatskoj je danas najčešća uzrečica "TRAŽIM POSAO" a posla je sve manje i manje, a i oni koji rade ili ne primaju plaću mjesecima, a ako je i prime ona je toliko mala da jedva dostaje za preživljavanje.
I radničke plaće kakve imamo danas su sprega poslodavaca, banaka i države.
Plaće su kako sam već napisao male da se jedva preživljava i ako želite nešto više od života koji imamo kod banaka se morate zaduživati ili kreditima ili ulaženje u minuse na tekućim računima a to je drugim riječima postaje se vječiti dužnik banaka.
Država štiti poslodavce i banke u svakom pogledu, jer poslodavac nije kriv što ne isplaćuje plaće, banke nisu krive zbog duplo ili troduplo većih kamata i na kredite i na minuse po tekućim računima nego što je to u njihovim matičnim zemljama.
Tu opet dolazim do EU u kojoj svi građani EU imaju jednaka prava no u praksi je to drukčije.

Počeli su rasprodavati i najvrjednije bogatstvo koje ima a to je voda, otoci, more i ima li tome kraja?
Slavimo li danas Oluju, pobjedu nad Četnicima, neovisnu Hrvatsku

ili

razne Todoriće, Kerume, Mamiće.....

Poruka Hrvatskim vlastodršcima i ovim danas i onima sutra prestanite omalovažavati Hrvatske branitelje, građane, dajte nam onakvu Hrvatsku za koju smo se borili i ne borite se samo za svoj džep.

I nemojte se samo sjećati branitelja kad su obljetnice (Vukovar, Bljesak, Oluja...) jer godina ima 365 dana....