REZANJE ZDRAVSTVA NA POGREŠNOM MJESTU

U zadnjih godinu dana iz glasova Hrvatske vlada najčešća fraza je "Treba rezati", no ovaj put se zarezalo na krivo mjesto.

Ministar zdravstva Rajko Ostojić

Kako u podnaslovu kaže najčešća fraza u proteklih godinu dana je "Treba rezati", kao da ništa drugo ne znaju i to "školovani" ministri i ostali državni dužnosnici. Rezati ovdje, rezati ondje, gospodo ministri nema se više gdje rezati kod naroda osim na vašim privilegijama.

Ima nekoliko dana (koliko sam čuo od 1. veljače, ako nije istina neka me netko ispravi) učinjen je jedan od naj bolnijih rezova a to je rez u Hrvatskom zdravstvu koji se nije smio dogoditi.

Pa da počnemo priču.

Sinoć (nedjelja 3. veljače 2012) u ranim večernjim satima susjeda od preko 80 godina imala je nezgodu ispred kuće, posrnula i pala i dobrano izgrebala ruku i obilno krvari. Zovem Vrlički dom zdravlja no nitko se ne javlja, u to mi dođe u glavu da je nedjelja i da jedino mi preostaje dežurna služba. A koga u to doba zvati, ne znam broj mobilnog od dežurne službe pa zovem privatni broj od jednog zdravstvenog djelatnika (neću ga namjerno imenovati) i kažem mu što se dogodilo i onda doživim prvi šok. kaže mi dotična osoba da je u Vrličkoj ambulanti ukinuta dežurna služba i da je umjesto njih nadležan Sinjski dom zdravlja.

Poslije sam imao doznati da je po novom zakonu o rezanju troškova dovoljna jedna dežurna služba u krugu 45 km, što ispada da Sinjska dežurna služba pokriva cijelu Cetinsku krajinu ili bivšu općinu Sinj.

Ta osoba mi je dala broj mobitela Sinjske dežurne službe, nazovem broj javi mi se dežurna liječnica objasnim joj situaciju i tada doživljavam drugi šok kad mi je dotična liječnica rekla da su sva dežurna vozila na terenu uključujući i Vrličkog vozača P. Barišića i da ne zna kad će biti ponovno na raspolaganju, ostaju mi dvije opcije ili čekati da se netko od vozača vrati s terena ili posjesti susjedu u svoje vozilo i odvesti je u Sinj (cca 40 km). Normalna stvar je da o čekanju nema ni govora, jer ne zna se o kakvoj se ozljedi radi, ako je osim porezotine na ruci došlo do kakvog loma i sl.

Posjednem susjedu u auto i put Sinja, na putu do Sinja su mi se svakakve misli motale po glavi.

Što bi se dogodilo da se nisam našao kod kuće (prethodnih 8 dana sam bio odsutan), što da je došlo do teže nezgode, što da sam poslije večere popio 2-3 čaše vina i riskirati ne samo prometni prekršaj od strane policijskih djelatnika već riskirajući da umjesto u Sinju završim u nekoj provaliji, što bi bilo da je bilo 10-ak cm snijega (a porošlu noć su snježne pahulje prekrile Vrlički kraj, a ne zaboravimo da je prošle godine u ovo isto vrijeme snijega u Vrlici bilo u izobilju) ... što bi...što bi... i još milijun stvari mi je padalo na pamet.

I tako vozim auto, ali nemam ni rotaciona svijetla, ni upozoravajuću sirenu, pa se moram i pridržavati prometnih pravila  paziti na ograničenja, semafore, pretjecanja i sl nemam ni stručno osobu u vozilu a ozlijeđena osoba je u nekoliko navrata upitala kad ćemo više stići u Sinj, a u glavi mi je samo da još ne počne zapomagati, ili da joj ne dođe slabo. Srićom sav put do Sinja je prošao u redu, ukazana je liječnička pomoć te je upućena u Split na snimanje ramena da se vidi da nije došlo do kakvog loma ili isčašenja.

Slika koja je obišla svijet

Vrlika je za vrijeme bivše države PRVA imala status općine, sve do rata u Vrlici je bila i policijska (onda je to bila Milicija) postaja danas u Vrlici imamo tek kontakt policajca i svakih 15 (četvrtkom) dana iz Sinjske policijske postaje dolazi policija na točkovima za sređivanje papirologija i sl.

Za vrijeme Četničkog napada Vrlika i njeno okruženje je bila zasuta ubojitim projektilima, a jedan od njih je zamalo promašio i Vrličku ambulantu i onda dođe Hrvatska vlast koja malo po malo počinje sjeckati život u Vrlici. U kojoj je i onako život na rubu normalnog.

Svi se prije izbora ufaju u boljitak života no čim se izaberu zaborave na obećanja,a boljitak je jedino u njihovim džepovima.

No svi su se ti rezovi još donekle izdržali, no ovaj  zadnji rezanje na Dežurnoj liječničkoj službi je jednostavno ne održiv za Vrličane i tu se nešto mora mijenjati pod hitno.

Ovaj moj slučaj je da tako kažem "lakše" prirode i srića u nesreći je da sam se ja našao pri ruci, što bi se dogodilo da je bila riječ o nekom većem problemu ne smijem ni pomisliti kakav bi konačan bio ishod.

Kad sam došao do Sinjske dežurne službe čuo sam da su tek 3 ili 4 liječničke službe na raspolaganju za cijeli dan. Mislim da taj broj liječničkih službi na teritoriju cijele Cetinske krajine jest više nego malo.

Ovim zakonom posao dežurne liječničke službe obavljamo mi građani, uzalud nam zdravstvena osigruranja (obična i ona dopunska), jednostavno prepušteni smo sami sebi, jer nitko normalan neće čekati liječničku pomoć već će svatko posjesti ozlijeđenu osobu ( a što je s onima koji nemaju nikoga) i odvesti je tamo gdje treba.
Ovdje je opisan slučaj iz Vrlike, ali to može biti i bilo koje mjesto u Lijepoj našoj jer kad je riječ o zakonu da je jedna dežurna služba dovoljna u krugu 25 km pametnom dosta, ovaj problem je raširen po cijeloj Hrvatskoj, a posebno su pogođena ruralna mjesta.

Rezati, rezati (da se vratimo na početak ove priče). Gospodo ministri nema se više gdje rezati osim na vašim privilegijama. Rezali ste svugdje i ondje gdje se može i ondje gdje se ne može ali niste rezali sebe i vaše privilegije i plaće. Npr. zašto se vi političari ne vozite na posao sredstvima javnog prijevoza koji je za vas besplatan od taxi-a do aviona a ne da vam se još plaćaju i putni troškovi, za razliku od svih nas koji javni prijevoz plaćamo ili sve češće umjesto autobusa ili tramvaja najčešći oblik odlaska od točke A do točke B je auto-tabanić jer za prijevoz sredstva su sve tanja i tanja. Zatim zašto ne bi rezali i na saborskom restoranu, pa i vi koji put marendajte sendvič s parizerom kao i oni što su vas izabrali umjesto da jedete škampe  i dr. delicije po povlaštenim cijenama.  Mogli bi ste uštedjeti i na smještaju saborskih zastupnika i umjesto da su po skupim stanovima u ZG smjestite ih u neku vojarnu pa neka spavaju po vojnički 40-ak osoba u jednu prostoriju s krevetima na kat po mogućnosti. Ukinuli ste trošarine na luksuznu robu, pa tko može u HR kupovati luksuznu robu osim vas političara i nekoliko tajkuna. A nardodu i litra mlijeka postaje sve veći luksuz a vi ste od Nove Godine i na mlijeko udarili PDV. Sve zakone donosite koji idu vama na ruku. Sjetio sam se jedne nedavne parole uoči izbora "BOLJI ŽIVOT SVIMA A NE SAMO NJIMA" no ubrzo ste zaboravili na tu parolu. Skrešite vašu plaću na minimalac ili na onih 1600 kn koje zagovarate za radnike početnike. Vi ste toliko povlašteni da odlazite po 2 mjeseca na godišni odmor u zimskim mjesecima i onda opet u ljetnom periodu, a mi obični smrtnici na to ne smijemo ni računati.

I da završim priču s onom starom izrekom "Sirotinjo i bogu si teška"