subota, 23. lipnja 2012.

DRŽAVNI PRAZNIK? MALO MORGEN

Novi blog, nova facebook stranica pridružite se ne samo kao čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje...


22. lipanj je državni praznik u Republici hrvatskoj zvan "DAN ANTIFAŠISTIČKE BORBE" no kako se taj praznik doživljava u Hrvatskoj ..





...kako se doživljavaju praznici u Republici Hrvatskoj? 22. lipnja "Dan antifašističke borbe" je državni praznik u RH.
No iz priloženih slika se dobro vidi da se to malo tko ferma, trgovine, kafići... sve radi punom parom, neki niti ne znaju da je praznik
Za mnoge Hrvate taj dan se drži kao partizanski praznik, a partizani su bili komunisti a komunisti su omraženi u Hrvatskoj pa tako se malo drži do praznika te vrste i ovaj dan uglavnom obilježavaju radnici zaposleni u Državnim službama (valjda se zbog toga sove državni praznici jer se u te dane odmaraju državni službenici)

No da li je to samo zato što je to komunistički.

U Hrvatskoj trenutno ima 14 praznika i blagdana (plus što svaka sredina obilježava neki svoj dan grada, općine..) koji su "neradni", no poznato je da se u Hrvatskoj uglavnom štuju vjerski blagdani a pogotovu oni veći Božić, Uskrs, Velika Gospa... i donekle se štuje Dan oluje ili dan pobjede u domovinskom ratu, a svi ostali su uglavnom praznici za zaposlenike u državnim službama.

Za vrijeme Juge nisi smio janci poviriti na njivu za vrijeme državnih praznika (a posebice nekadašnji Dan Republike, Dan Borca i Dan JNA) a kamo li nešto raditi jer su putem prolazili oni koji bi popisivali takve ljude i onda bi takvi imali još kakvih problema sa državnim vlastima vidi ti njega ne možeš raditi taj dan u poduzeću, a možeš kopati vinograd.
Isto tako mislim Komunizam kakav takav da je bio ali bolje su poštovali neradnu nedjelju nego danas kad se Hrvatska drži katoličkom državom.

Gornje slike su slikane u Gornejm Okrugu na Čiovu i ne samo što je praznik, i ne samo što je upekao zvizdan već bi po zakonu 15.06 - 15.08 trebali prestatio svi građevinski radovi u turističkom mjestu no to je tema za drugu priču i o njoj ću naknadno pisati.




petak, 22. lipnja 2012.

RUŠENJE OBOJANIH KUGLICA

Novi blog, nova facebook stranica pridružite se ne samo kao čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje...

Još jedna klasična igra u kojoj gađate obojane kuglice koje poništavate ako pogodite 2 ili više istobojnih kuglica






Više igara na DALMACIJO U SRCU TE NOSIM


LETAČKE IGRE

Novi blog, nova facebook stranica pridružite se ne samo kao čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje...

RIVER RAID


RIVER RAID lklasična igrica gdje letjelicom napadate neprijateljske brodove, heliće..., ali napadaju i oni vas, samo pripazite da ne ostanete bez goriva







četvrtak, 21. lipnja 2012.

ZAMJENITE ŽABE & POTAPANJE BRODOVA

Novi blog, nova facebook stranica pridružite se ne samo kao čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje...


ZAMJENITE ŽABE & POTAPANJE BRODOVA SU PREMJEŠTENE NA DRUGU LOKACIJU

1. ZAMJENITE ŽABE
2 POTAPANJE BRODOVA

SHOPING CITY & SHOPPIN STREET

Novi blog, nova facebook stranica pridružite se ne samo kao čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje...

Shopping city & Shopping street su premještene na:

1. SHOPPING CITY
2. SHOPPING STREET

ŠAH ZA SVE UZRASTE

Novi blog, nova facebook stranica pridružite se ne samo kao čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje...


ŠAH ZA SVE UZRASTE JE PREMJEŠTEN

1. ŠAH ZA SVE UZRASTE <=== klikni

utorak, 19. lipnja 2012.

IMA LI LIJEKA ZA HRVATSKE (NE)NAVIJAČE

Novi blog, nova stranica pridružite se ne samo kao čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje...

Svi pišu kad je euro u pitanju uglavnom o onim lijepim stvarima, no ja ću se malo osvrnuti i na onu ružniju sliku koju nosimo sa sobom iz Poljske. 


Igra koju su naši reprezentativci pokazali na Euru je takva kakva jest o njoj svi pišu. Svi govore da je bilo ovako ili onako mi bi smo išli dalje. sad idemo li kući (ne) zaslužno o tome bi se mogao pisati roman. I u pravilu kad naši klubovi (nije bitno koji sport) nastupaju izvan granica "Lijepe Naše" (ali ni kod nas nije slika baš bajna) kao po pravilu dolazi nam slika divljanja naših navijača, kako po gradovima tako i na tribinama. I kad sportski svijet čuje za Hrvatsku prva stvar koja im dođe pred oči je ona a to su oni čiji navijači divljaju, pale baklje..., kad sam na jednom portalu postavio komentar kontra naših navijača dobio sam odgovor "pa nisu u kazalištu pa da mirno sjede". Kad dobiješ takav odgovor svaki daljnji komentar je suvišan.
Kad naši klubovi (opet napominjem ne bitno je koji sport je u pitanju) skoro pa je postalo pravilo suci su nas pokrali i onda se čudimo zašto nam suci čine to što čine. Pa koja normalna sportska grana želi imati posla s onim čiji navijači huligani rade izgrede gdje god da došli, to su navijači koji ne dolaze na sportska borilišta da bi bodrili svoje klubove, reprezentacije oni dolaze samo da bi pokazali svoju životinjsku narav.


I da bi se sutra pisalo o njima jer znaju da će njihovo divljanje platiti netko drugi (sportski savezi), a oni su mirni do sljedećeg borilišta.

Prije nego uopće odlučimo kako dalje i koga izabrati za novi nogometni stručni stožer odgovarajuće institucije bi se trebali ozbiljno pozabaviti s ovim problemom. Nije dovoljno samo ono mi se ograđujemo od tih divljaka
nego treba se ozbiljnije pozabaviti s ovakvim (ne)navijačima. trebamo li doživjeti sudbinu jedne Srbije čija je reprezentacija izbačena iz kvalifikacijskog ciklusa. Pomislit ćete da veliki uglavnom sankcioniraju male zemlje. Da ta tvrdnja ne drži vodu potvrda je i uvjetna kazna Ruskom savezu ako njihovi navijači ponove divljanja da će im se oduzeti 6 bodova u sljedećem kvalifikacijskom ciklusu.

 Ne možemo a da ne spomenemo na koji način je UEFA sankcionirala jednu Englesku zbog već toliko spominjanoga Heysela čiji su klubovi izbačeni iz međunarodnih natjecanja dok ne dovedu svoje navijače u red. Poznato je da su Engleski navijači bili strah i trepet gdje god da došli i sad kad gledaš utakmice Premiershipa i pogled na gledalište imaš osjećaj da si u kazalištu (možda je ovo odgovor onom komentaru s portala), a ne na nogometnom igralištu. Kad pogledate da se prvi red gledališta na engleskim stadionima nalazi  skoro uz samu aut liniju ne smijem ni pomisliti što bi se dogodilo da je tako na našim stadionima posebice Maksimir i Poljud, pa da se kod nas prvi red navijača nalazi na svega 2-3 metra od aut-linije ja mislim da bi igrači u oklopima igrali a ne u dresovima.

Jer dok god navijači ne budu kažnjavani drastičnije od pisanja prekršajne prijave incidenti neće prestati.
trebalo bi mijenjati i onaj zakon za maloljetnike spomenut u prethodnom postu gdje maloljetnik ne može odgovarati krivično. Jer upravo su maloljetnici koji najviše i divljaju na sportskim borilištima i koji se onda sutradan u školi, po portalima hvale za svoja (ne)djela smatrajući da su učinili herojsko djelo.

Institucije, ministarstva, socijalne služebe ozbiljno se pozabavite ovim izgrednicima koji nas sramote gdje god se pojave, a sramota nije daleko ni od tragedije koja se dogodila na Heyselu




subota, 16. lipnja 2012.

MALOLJETNI DELIKVENTI

Novi blog, nova stranica pridružite se ne samo kao čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje...


Jesu li djeca previše zaštićena zakonom ili bi ipak trebalo razmotriti to pitanje?

Na ovaj tekst me je navelo objava u jučerašnjoj Slobodnoj Dalmaciji o uhićenju 12-godišnjaka zbog krađe mobitela 19-godišnjakinji a o istom pitanju mogli su se pročitati neki komentari na facebbok stranici Slobodne Dalmacije.
Ponavljanje pitanja iz pod naslova: Jesu li djeca previše zakonom zaštićena ili bi ipak trebalo porazmisliti. 
Jer svjedoci smo sve češćeg maloljetničkog nasilja, huliganizma....
Ja osobno se kros posao susrećem s takvom djecom gdje pojedinci hoće uzeti nešto sa štanda a da ne plate ili te dođe na štand provocirati, ali znaš (a to zna i dijete) da to isto dijete ne smiješ udariti jer zakonski bi imao nesagledive posljedice. Čak sam i jednog policajca upitao što u tom slučaju učiniti i na koji način se riješiti tih "balavaca" koji stvaraju probleme. I policajac sam kaže nažalost ja tu ne mogu ništa, a pogotovo ako je dijete mlađe od 14 godina.
Doslovce klinac mi može okrenuti štand naopako a ja to trebam gledati sa strane kao da gledam film na TV i ne mogu ništa učiniti da zaustavim nasilnika.
Ne samo to ni nastavnik u školi ne smije klincu dati šibe ili neki drugi oblik odgojne mjere.
Sjetim se kad sam ja išao u školu nema nastavnika koji nije dao šibe učeniku ili pak zavrnuo uši, potegao za solupe i sl. Pa moja je razrednica u Vrličkoj OŠ za vrijeme svakog SRZ-a (tad smo to zvali sat razredne zajednice) dijelila svakom učeniku šibe onoliko koliko bi imao negativnih ocjena - za dvije jedinice dvoje šibe, pet jedinica pet šiba....,a danas nastavnik ne smije dijeliti tu vrst kazne već ga se šalje kod školskog pedagoga da on riješi taj problem.
I ne samo nastavnik ni roditelj ne smije udariti dijete po zakonu zbog onog dječjeg telefona.
Jedan moj bivši kolega prije nekoliko godina mi je ispričao jedan slučaj o kojem su pisale i novine.
Priča ide ovako: Petanaest godišnja Kći od njegovog susjeda je otišla u "život" i 3-4 dana je nije bilo kući da raoditelji nisu imali pojma gdje je ona jer im se nije javljala, čak su taj nestanak prijavili i policiji, i kad se je konačno djevojčica pojavila u kući otac je onako ljut malo šibom ukazivao da tako nešto više ne radi. Klinka je okrenula dječji telefon i prijavila nasilje u obitelji i u kuću im je došla policija, socijalni radnik i ostale službe. Otac dobije uvjetnu kaznu, i ako ponovi to "kazneno djelo" ide u zatvor. I od tada otac postaje rob svog djeteta. Klinka uđe u svoju sobu raspali glazbu sve u šesnaest, puši, pije i na upozorenja roditelja se uopće i ne obazire već samo pokaže prstom na mobitel kraj sebe. I roditeljima su jednostavno ruke vezane čim prestaje njihov daljnji odgoj tog djeteta.
Svi se rađamo pod istim križem i svi smo kao bebe nevinašca (neću spominjati onu djecu koja se genetski ili na neki drugi način rađaju s određenim psihičkim i inim tjelesnim nedostacima) i kroz odrastanje iz tih beba izrastu osobe uzornog ponašanja, no neke bebe postaju delikventi.

Tko je kriv što nam djeca postaju nasilnici.

Normalno je da prvi odgoj kreće u roditeljskom domu, tj roditelji su prvi na ljestvici u dječjem odgoju, oni su ti koji udaraju prvi pečat u budućem konačnom proizvodu djeteta. No iz gornjeg primjere se vidi da su roditelji ponekad i nemoćni.
Možda ne bi bilo loše prije nego roditelji odluče proširiti obitelj da prođu neki psiho test da se vidi u kakvom su psihičkom stanju budući roditelji. ne jedan slučaj je da se i roditelji drogiraju, opijaju i sl. i da takvi roditelji nisu sposobni podizati obitelj i dijete takvog roditelja u konačnici odgaja ulica.

Možda bi kod maločljetničkih izgrednika zakoni ipak trebali biti malo stroži. Stariji se mogu prisjetiti nekadašnje YU serije iz "80-ih "SIVI DOM" a oni koji je nisu pogledali neka na neki način dođu do rečene serije i neka je pogledaju, i možda će iz te serije izvući neku pouku. Pa ljudi moji postoji stara izreka "da je li batina izišla iz raja?"

No ne smijemo isključiti ni krivicu roditelja u odgoju djeteta. Roditelj koji klincu koji ide u 1. razred daju da sa sobom u školu nosi mobitel od 2 000 kn uz izgovor da sva djeca imaju pa ima će i moje dijete ne drži vodu. Jer takva djeca od malih nogu se uče da mogu imati sve što požele. Najprije je to kroz suze, poslije to bude šakama, a najcrnji scenarij u tom nizu je slučaj Luke Ritza.
I TV-i kao i kompjuterske igrice imaju ulogu odgoja. S TV-a su maknuli crtiće poput Tom i Jerry, Eustahiuje Brzić i dr. crtani uz koje su odrasle generacije jer takvi crtići navodno kod djece izazivaju nasilje, ali zato se bez problema prikazuju ninđa kornjače, hi man i sl u udarnim terminima se prikazuju filmovi od Steven Segala, Chuck Norris, Cobra 11, ali i u dnevnicima se uvijek govori o ratovima i mafijaškim ubojstvima.


Roditelji samo da im djeca ne smetaju po kući pošalju dijete u sobu da na kompjuterima, play stationima igraju igrice uopće ne kontrolirajući koje su igrice u pitanju. A osim igrica tu je i internet i razne društvene mreže poput Facebooka Twitera... Poznato je da je i previše klinaca na tim mrežama koliko roditelja kontrolira što im djeca rade na facebooku (ja sam gledao klinca koji ide u 2 razred kako na facebooku igra poker), otvaraju kli pornografske stranice i sl.


Na sva ova pitanja bi trebala dati odgovor stručne osobe, ja sam se ovdje pojavio kao komentator.




ponedjeljak, 11. lipnja 2012.

GEY PARADA OGLEDALO EUROPE

Novi blog, nova stranica pridružite se ne samo kao čitatelj, pomozite u radu, pozovite prijatelje...


Gej parada je iza nas, kakvu pouku možemo izvući iz ovoga.

Znam svi su već pisali o ovom događaju još juče i za vrijeme održavanja pridea, ja se čak nisam htjeo ni osvrnuti na ovaj događaj ništa više nego ono što sam napisao u facebook komentaru u prethodnom postu. No onda vidim na portalu Slobodne Dalmacije gdje nam novinar slobodne puni glavu kako svjetski mediji hvale Hrvate i Splićane zbog korektno održanog pridea.
Gey pride je pljuska Hrvatskoj. Pa pogledajmo tko je bio u toj povorci. Najmanje je tu bilo Hrvata. bili su tu Srbi, Crnogorci, (možda su to isti oni koji su 90"-ih zveckali oružjem po Hrvatskoj a sad su došli tu ko neću reći tko), tu su onda Slovenci, Mađari, Talijani... od Hrvata najzastupljeniji su bili oni iz javnog života: političari, novinari, pjevači i sl. Gledao sam prijenos uživo priko streama i vidim novinare koji postavljaju pitanja ovima u povorci, i malo tko se je izjasnio da je peder uglavnom su govorili da podržava gey.
Pa pogledajmo kako je u Beogradu prošla gej parada i nitko ne osuđuje Srbiju zbog toga već su se uhvatili Hrvata te nam turaju pod nos nešto što nije u prirodno za Hrvate.
A tko uopće šalje poruku o legalizaciji istospolnih zajednica. Pa to su upravo oni kojih je najviše i bilo u povorci. Ljudi iz javnog života pogotovo tu mislim na Jet set miljea, pjevači, glumci, političari, novinari, razni bogatuni ...
Pa ne spadaju li upravo gejevi (uz narkiće) u najrizičniju skupinu za širenje SIDE ili AIDIS-a. Pa kad je prvi put procurila u javnost bolest AIDS. Odgovor je 1985 kad je umro američki glumac Rock Hudson . Njegovom smrću prvi put je u javnost procurila ta bolest. Zatim sljedeća velika faca koju je došla glave bio je pjevač grupe QUEEN Freddie Mercury. (još slavnih osoba žrtava AIDIS-a)
No ako je uvjet ulaska Hrvatske u EU biti gej nesmijem ni pomisliti što nas tamo još čeka a da nam naši političari to još nisu rekli.
A zašto ne smijemo postupiti kao što je to učinila Rusija koja je zabranila sljedećih 100-godina da se održavaju parade u Moskvi. Zato jer su naši političari naučili se uvlačiti u du*e Europljanima.

Ovaj post ću završiti s jednim vicom:

Dođe Mujo kod Hase i reče:
Haso ja sam gej.
Ti Mujo kažeš da si gej?
Jest.
A vozaš li ti ferrarija po Monte Carlu?
Ne vozim
Nosiš li ti ona odjela od Armanija..Versace?
Ne nosim
Ma nisi ti Mujo gej, ti si jedna obična Pederčina




Blogger Gadgets